Stihotron - Nada Galant

Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u  Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto četvrta predsjedateljica Republike stiha
od 17. do 31. svibnja 2021. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Nada Galant.

Nada Galant, Pula, 1961.
Završila Pedagoški fakultet u Rijeci i bibliotekarstvo na   Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Udana je i majka dviju kćeri, živi u Vidulinima kraj Žminja, radi u žminjskoj knjižnici i u Čakavskom saboru. Članica je DHK-a i Kajkavskog spravišča iz Zagreba. Zastupljena je u antologijama: Istarska pjesmarica (1989.) M. Strčić, I ča i što i kaj (1997.) B. Biletića, Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća  (2007.) M. Stojevića, u virtualnu antologiju hrvatskoga suvremenog pjesništva u redakciji Tomislava Marijana Bilosnića na portalu Akademije Art; u  grafičko-poetskoj mapi Istarski rukopisi-Caligrafie istriane (1998.) s Karlom Paliskom; zbornicima Verši na šterni, Histria, Ča vrh Arbe, Seljanski susreti 1992.-2012.), Beside u jatu (2019.); u časopisima Istra, Nova Istra, Kaj, Kolo i Quorum. Objavila je zbirke pjesama Uroki ruok (1988.), Hćeri Evine (2003.), Ulaz u večernju svjetlost (2004. u koautorstvu), Neka buo (2007.), Uozlji d.o.o. (2011.) i Koluori, žuhko (2014.), Prva sreda na mesecu (2018. u koautorstvu).
 Dobitnica je dviju nagrada na međunarodnom natječaju «Histria» za dijalektalnu poeziju (2000. i 2004.); 2007. nagradu Općine Žminj; 2009. nagradu Drago Gervais u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika za zbirku pjesama Neka buo, te 2010. godine nagradu Mate Balota za rukopis pjesničke zbirke UOZLJI d.o.o.


Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!




OČI OD MUORA
 
 
Nisan ti povedala za njegove oči?
Niso z ovega svieta,
a kako da so svi svieti va njih.
Niso samo muore
ma kako da so sva muora tamo
i temporali, i bonaci, i povodnji
zaprti mu va malicah.
Nanke nebo niso
ma kako da so dan i nuoć zmiešani,
i sunce, i mesec, i zviezdi
sve nabot da svieti
i sve nabot da se škuri.
Njegove oči
srebrne neki put
luštre neki put,
a tugi muoj, koliko je tamo zgusnuto
da se rastigne bi prišlo priek kunfina.
One čuvajo so mudros svieta
i mehke so kako bumbak,
i rada biš bi njihof.
Njegove oči pofat liet
otročni smieh čuvajo.

                  (Nada Galant)