Stihotron - Sanja Baković
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Devedeset druga predsjedateljica Republike stiha
od 9. do 23. studenoga 2020. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Sanja Baković.
Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na Braču. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je novinarka. Završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, studira na doktorskom studiju Etnologiju i kulturnu antropologiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je zbirku poezije Plovna mjesta u izdanju zagrebačkog Centra za kreativno pisanje 2016. godine, te knjigu poezije Autobus za Trnavu (MeandarMedia, 2020.). Poeziju je objavljivala u književnim časopisima i čitala na javnim nastupima na Kvirinovim susretima, festivalima Vrisak i Kalibar, na Jutru poezije, na Stihovnici u Sisku, s grupom Poezija otpora, na festivalu Croatia Rediviva na otoku Braču, na tribinama Poezija u Dvorištu i Poezija na živo u Booksi.
Pokrenula je 2015. godine projekt Odvalimo se poezijom s ciljem povećanja čitanosti i povećanja vidljivosti poezije u javnom prostoru, koji djeluje na tri razine: virtualnoj (stranica na društvenoj mreži Facebook), u obliku održavanja tribina (klub Pločnik 2018. godine, klub Booksa 2019. i 2020. godine) te je u Bolu na Braču pokrenula pjesnički festival Odvalimo se poezijom koji se održao do sada tri puta. Članica je grupe pjesnikinja koje djeluju pod neformalnim imenom G—rupa. Članica je redakcije časopisa za knjigu „Tema“.
U 2019. godini preuzela je vođenje pjesničke tribine „Poezija u dvorištu“ u organizaciji Centra za knjigu, te je u 2020. godini postala članica tima urednika i voditelja Književnog petka u Gradskoj knjižnici u Zagrebu.
Bibliografija:
KNJIGE POEZIJE:
Baković, S., Plovna mjesta, Centar za kreativno pisanje, Zagreb, 2016.
Baković, S., Autobus za Trnavu, MeandarMedia, Zagreb, 2020.
OBJAVA POEZIJE U ČASOPISIMA:
„Fantom slobode“, 3/2017, Durieux, Zagreb, 2017.
„Riječi“, 3-4/2017, Matica hrvatska Sisak, 2017.
„Quorum: časopis za književnost“, 1-2-3/2015, Centar za knjigu, Zagreb, 2015.
„Tema: časopis za knjigu“, 4-6/2016, Centar za knjigu, Zagreb, 2016.
„Tema: časopis za knjigu“, 5-6/2012, Centar za knjigu, Zagreb, 2012.
ON-LINE OBJAVE POEZIJE:
http://www.metafora.hr/poradanje/
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
autobus za Trnavu
sve su ciganke trudne u autobusu za Trnavu,
život se uvijek ugnijezdi gdje je najmanje straha.
sve su ciganke trudne u autobusu za Trnavu,
ostale žene govore o zadebljanju zida maternice,
o bolestima, muškarci šte. neka šute,
u bučna vremena lijepa je šutljivost. kao „š“
iz šume, iz šake, iz šimšira.
nitko ne govori hrvatski u autobusu za Trnavu,
al' bol ima razvijen dar govorenja u jezicima
pa se svi dobro razumijemo.
autobus za Trnavu drnda prema istoku,
istok vodi na istok, nakon istoka novi istok.
život se uvijek ugnijezdi gdje je najmanje straha,
pa buja i okreće svoj kotač kroz magmu sjaja i blata,
neka, neka, neka vozi autobus, neka ne staje
do Kamčatke, do kraja, i još, govor više neće
biti važan, jednom, nitko više neće govoriti
hrvatski, ni o bolestima, samo šutnja, samo sjaj.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na Braču. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je novinarka. Završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, studira na doktorskom studiju Etnologiju i kulturnu antropologiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je zbirku poezije Plovna mjesta u izdanju zagrebačkog Centra za kreativno pisanje 2016. godine, te knjigu poezije Autobus za Trnavu (MeandarMedia, 2020.). Poeziju je objavljivala u književnim časopisima i čitala na javnim nastupima na Kvirinovim susretima, festivalima Vrisak i Kalibar, na Jutru poezije, na Stihovnici u Sisku, s grupom Poezija otpora, na festivalu Croatia Rediviva na otoku Braču, na tribinama Poezija u Dvorištu i Poezija na živo u Booksi.
Pokrenula je 2015. godine projekt Odvalimo se poezijom s ciljem povećanja čitanosti i povećanja vidljivosti poezije u javnom prostoru, koji djeluje na tri razine: virtualnoj (stranica na društvenoj mreži Facebook), u obliku održavanja tribina (klub Pločnik 2018. godine, klub Booksa 2019. i 2020. godine) te je u Bolu na Braču pokrenula pjesnički festival Odvalimo se poezijom koji se održao do sada tri puta. Članica je grupe pjesnikinja koje djeluju pod neformalnim imenom G—rupa. Članica je redakcije časopisa za knjigu „Tema“.
U 2019. godini preuzela je vođenje pjesničke tribine „Poezija u dvorištu“ u organizaciji Centra za knjigu, te je u 2020. godini postala članica tima urednika i voditelja Književnog petka u Gradskoj knjižnici u Zagrebu.
Bibliografija:
KNJIGE POEZIJE:
Baković, S., Plovna mjesta, Centar za kreativno pisanje, Zagreb, 2016.
Baković, S., Autobus za Trnavu, MeandarMedia, Zagreb, 2020.
OBJAVA POEZIJE U ČASOPISIMA:
„Fantom slobode“, 3/2017, Durieux, Zagreb, 2017.
„Riječi“, 3-4/2017, Matica hrvatska Sisak, 2017.
„Quorum: časopis za književnost“, 1-2-3/2015, Centar za knjigu, Zagreb, 2015.
„Tema: časopis za knjigu“, 4-6/2016, Centar za knjigu, Zagreb, 2016.
„Tema: časopis za knjigu“, 5-6/2012, Centar za knjigu, Zagreb, 2012.
ON-LINE OBJAVE POEZIJE:
http://www.metafora.hr/poradanje/
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
autobus za Trnavu
sve su ciganke trudne u autobusu za Trnavu,
život se uvijek ugnijezdi gdje je najmanje straha.
sve su ciganke trudne u autobusu za Trnavu,
ostale žene govore o zadebljanju zida maternice,
o bolestima, muškarci šte. neka šute,
u bučna vremena lijepa je šutljivost. kao „š“
iz šume, iz šake, iz šimšira.
nitko ne govori hrvatski u autobusu za Trnavu,
al' bol ima razvijen dar govorenja u jezicima
pa se svi dobro razumijemo.
autobus za Trnavu drnda prema istoku,
istok vodi na istok, nakon istoka novi istok.
život se uvijek ugnijezdi gdje je najmanje straha,
pa buja i okreće svoj kotač kroz magmu sjaja i blata,
neka, neka, neka vozi autobus, neka ne staje
do Kamčatke, do kraja, i još, govor više neće
biti važan, jednom, nitko više neće govoriti
hrvatski, ni o bolestima, samo šutnja, samo sjaj.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.