Stihotron - Tatjana Gromača
požega.hr
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Sedamdeset prva predsjedateljica Republike stiha
od 6. do 20. siječnja 2020. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Tatjana Gromača.
Tatjana Gromača je rođena 1971. godine u Sisku. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i publicistiku. Radovi su joj objavljivani u časopisima Književna revija, Godine, Quorum i Godine nove. Stalni je član uredništva kulturnog magazina Godine nove. Živjela i radila u Zagrebu do 2000. godine. Iste godine preselila se u Istru i počela raditi za danas legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje je ostala do gašenja novina 2009., pišući autorske reportaže, oglede o knjigama i tekstove s područja umjetnosti, kulture, društva itd. Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi Bijele vrane–Priče iz Istre.
Godine 2004. objavila je kratki roman Crnac. Po tekstu knjige Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci postavilo je 2009. godine predstavu u režiji slovenskog režisera Tomija Janežića, koja je dobila nekoliko godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj.
Godine 2012. objavila je roman Božanska dječica, Fraktura, Zagreb. Ta je knjiga dobila godišnju Nagradu Vladimir Nazor za književnost te nagradu Jutarnjeg lista za roman godine.
Njene su knjige prevedene na brojne jezike (njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski) te je dobitnica nekoliko stipendija, između ostalih stipendije Berlinske akademije umjetnosti za književni rad.
Od 2009. zaposlena je u riječkome Novom listu, gdje se bavi o temama koje ju oduvijek zaokupljaju te povremeno piše kulturne kolumne. Živi u Puli sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćeri Martom.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
MOMCI KOJI ČISTE SNIJEG
Bilo ih je nekoliko
u tamnozelenim odijelima,
zamahivali su moćno onim pljosnatim limenim
lopatama
i njihova snaga zavladala je inače bestjelesnim,
betonskim prostorom
poput snage onih divljih ptičurina
kojih se uplašiš dok ih gledaš na TV, u dokumentarcima
kako se sporo odvajaju s neke stijene
i onda rašire i zamahnu onim teškim krilima
širokim poput mjesta na parkiralištu.
Da li su to oni isti momci
koji preko godine pognuti podrezuju žbunje
i kose travu po parkovima?
Koji na šiljate željezne štapove nabadaju smočene
novine
i razne zgnječene stvari od kojih im se grči u želucima?
Hej, momci, jeste li svjesni da izgledate prokleto dobro?
Je li vam jasno da ste jedina bića koja ovdje bude
strahopoštovanje?
Dok drugi uvlače brade u usjeke svojih uskih kaputa
vi širite svoja krila kao one ptičurine s televizije.
Dok sve trče sa smrznutim ulovima u svoja skrovišta
vi se znojite, natkriveni velikim tamnim nebom na
kojem nema sunca.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Tatjana Gromača je rođena 1971. godine u Sisku. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i publicistiku. Radovi su joj objavljivani u časopisima Književna revija, Godine, Quorum i Godine nove. Stalni je član uredništva kulturnog magazina Godine nove. Živjela i radila u Zagrebu do 2000. godine. Iste godine preselila se u Istru i počela raditi za danas legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje je ostala do gašenja novina 2009., pišući autorske reportaže, oglede o knjigama i tekstove s područja umjetnosti, kulture, društva itd. Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi Bijele vrane–Priče iz Istre.
Godine 2004. objavila je kratki roman Crnac. Po tekstu knjige Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci postavilo je 2009. godine predstavu u režiji slovenskog režisera Tomija Janežića, koja je dobila nekoliko godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj.
Godine 2012. objavila je roman Božanska dječica, Fraktura, Zagreb. Ta je knjiga dobila godišnju Nagradu Vladimir Nazor za književnost te nagradu Jutarnjeg lista za roman godine.
Njene su knjige prevedene na brojne jezike (njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski) te je dobitnica nekoliko stipendija, između ostalih stipendije Berlinske akademije umjetnosti za književni rad.
Od 2009. zaposlena je u riječkome Novom listu, gdje se bavi o temama koje ju oduvijek zaokupljaju te povremeno piše kulturne kolumne. Živi u Puli sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćeri Martom.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
MOMCI KOJI ČISTE SNIJEG
Bilo ih je nekoliko
u tamnozelenim odijelima,
zamahivali su moćno onim pljosnatim limenim
lopatama
i njihova snaga zavladala je inače bestjelesnim,
betonskim prostorom
poput snage onih divljih ptičurina
kojih se uplašiš dok ih gledaš na TV, u dokumentarcima
kako se sporo odvajaju s neke stijene
i onda rašire i zamahnu onim teškim krilima
širokim poput mjesta na parkiralištu.
Da li su to oni isti momci
koji preko godine pognuti podrezuju žbunje
i kose travu po parkovima?
Koji na šiljate željezne štapove nabadaju smočene
novine
i razne zgnječene stvari od kojih im se grči u želucima?
Hej, momci, jeste li svjesni da izgledate prokleto dobro?
Je li vam jasno da ste jedina bića koja ovdje bude
strahopoštovanje?
Dok drugi uvlače brade u usjeke svojih uskih kaputa
vi širite svoja krila kao one ptičurine s televizije.
Dok sve trče sa smrznutim ulovima u svoja skrovišta
vi se znojite, natkriveni velikim tamnim nebom na
kojem nema sunca.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.