Stihotron - Tomislav Domović

Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na  10. Sesvetskom pjesničkom maratonu),  
na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Osamnaesti predsjedatelj Republike stiha
od 11. do 27. prosinca 2017. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Tomislav Domović.
 
Tomislav Domović rođen je 1. 8. 1964. godine u Zagrebu gdje se školuje i studira na Prometnom, Pravnom i Filozofskom fakultetu. Od 1986. do 1992. radi u pošti kao šalterski službenik, a od 2003. do 2013. kao transportni radnik i djeljač pošte. U međuvremenu je radio raznorazne poslove: kolpoter, novinar, prodavač, distributer audio i video medija, videotekar, sindikalni profesionalac, samostalni umjetnik, voditelj književnih tribina i urednik u izdavaštvu.
Poeziju i prozu kontinuirano objavljuje u brojnim časopisima, dnevnom tisku i na radiju. Uvršten je u više panorama i antologija hrvatskog pjesništva.
 
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
 
Objavio: 
 
Heretik na 10 načina, SKUD „I.G.Kovačić“, Zagreb 1987.
Pancir tastatura, Biblioteka Čermak, Zagreb, 1990.
Junačke pjesme, Narodna biblioteka „Danilo Kiš“, Titov Vrbas, 1991.
Živo blato, Durieux, Zagreb, 1992.
Noć zaborava, Ating, Zagreb, 1992.
Pozornica čežnje, Aurora, Zagreb, 1993.
Službena verzija ljubavi, Perun, Zagreb, 1995.
Budućnosti, daj da te ljepše slutim, Perun, Zagreb, 1996.
Pjesnički manifest, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1997.
Bermudski trokut (kuautor s Hrvojem barbirom i Milanom Maćešićem), Centar društvenih djelatnosti mladih Rijeka, Rijeka, 1997.
Privremeno rumenilo, vlastita naklada, Stubičke Toplice, 1998.
Kožom uz kožu, vlastita naklada, Stubičke Toplice, 2009.
Žeravica, Udruga Ars spiritus, Karlovac, 2017.
Imperativi, Udruga Ars spiritus, Karlovac, 2017.
 
Nagrade, priznanja i odličja:

1985. Mak Dizdar, Stolac, 1. nagrada za pjesnički rukopis
1986. Mladi graditelj, Brčko, 1. nagrada za pjesmu
1987. Goran, Goranovo proljeće, Zagreb, 1. nagrada za neobjavljenu knjigu
1988. Pečat varoši sremskokarlovačke, Brankovo kolo, Novi Sad, nagrada za knjigu „Heretik na 10 načina“
1991. Festival jugoslavenske poezije mladih, Titov Vrbas, 1. nagrada žirija i 1. nagrada publike
1996. Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića
 
 
Manifest
 
ljubi i bit ćeš ljubljen
piši i bit ćeš napisan u nečijem skorašnjem srcu
predbace li ti jasnoću
budi još jasniji
ukore li te zbog nerazumljivosti
budi još samozatajniji
budi mraku mrak
i suncu drug za igru sjaja
u napučenom mjestu budi oaza
u mrtvoj pustoši postani zarasla šuma
ljubi i bit ćeš ljubljen
okrenu li ti leđa
preleti ih
ako te zagrle
budi pijesak u njihovim prstima
piši život
laži smrt
rodi se u nečijem skorašnjem srcu
 
rasti
učini li ti se da si malen
skupi se
i zađi u travu kad ne vidiš nikog oko sebe
budi jak pozovu li te divovi za stol
budi nježan okruže li te vile
ljubi i piši
živi u ta dva svijeta
i oprosti svima koji to ne mogu razumjeti
 
(Tomislav Domović)
 
 
 
O autoru vidi i sljedeće:
 
http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clan/tomislav-domovic-316
http://durieux.hr/wordpress/authors/domovic-tomislav/
https://www.zvonainari.hr/single-post/2017/08/15/Podijeli-ovu-pjesmu-dobri-%C4%8Dovje%C4%8De-Tomislav-Domovi%C4%87
http://tomicabajsic.com/?attachment_id=3346
https://www.ps-portal.eu/regional/art-koktel-2-tomislav-domovic/


Program se održava uz financijsku potporu Grada Zagreba