Stihotron - Tonko Maroević

na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Dvadeset šesti predsjedatelj Republike stiha
od 3. travnja do 16. travnja 2018. godine
je suvremen hrvatski pjesnik Tonko Maroević.

Tonko Maroević rođen je 22. listopada 1941. Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1959. godine, a 1963. diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1965. do 1970. asistent na katedri povijesti umjetnosti srednjeg vijeka, a od 1970. zaposlen je kao znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Zimski semestar 1973.-1974. proveo je na specijalizaciji u Rimu, nekoliko godina (1980. do 1983.) djelovao je kao lektor na milanskoj slavistici, a nekoliko godina (1990.-1993.) surađivao je kao lektor na Školi za prevoditelje u Trstu.  Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Tekstove različitog karaktera objavljivao je u novinama i časopisima, a urednički se angažirao u nizu redakcija i publikacija. Priredio mnoge studijske izložbe i likovne monografije, adaptacijama sudjelovao u kazališnim izvedbama i radijskim emisijama. Prevodio s više jezika (dijelom u suradnji, većinom pjesničke i dramske tekstove), a važnije su na tom području hrvatske verzije Borgesa, Cavalcantija, Dantea, Queneaua, Marlowea, Jarryja, Petrarke, Sanesija, Papinija, Espriua, Foixa, Curmina hurana itd.

Nagrađivan za likovnu kritiku (Sedam sekretara SKOJ-a, 1971.) za talijanistiku (Frano Čale, 1994. Una vita per la letteratura. Agrigento, 1992.), za književnu kritiku (A. G. Matoš, 1997.) i za pjesništvo (Maslinov vijenac, Selca, 1997.).
Dobitnik je prestižne Nagrade „Tin Ujević“ za zbirku pjesama „Trag roga ne bez vraga“ 1987., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo iz područja književnosti 2014. te je najnoviji laureat »Goranova vijenca« 2018.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!

Objavio je: 
Pjesničke zbirke:

• Primjeri (1965.)
• Slijepo oko (1969.)
• Motiv Genoveve (1986.)
• Trag roga, ne bez vraga (1987.)
• Četveroručno (1990.)
• Sonetna struka (1992.)
• Black and light (1994.)
• Drvlje i kamenje (2009.)
• Redak mulja, redak pjene (2013.)

Knjige eseja, kritika i studija:

• Polje mogućeg (1969.)
• Dike ter hvaljenja (1986.)
• Zrcalo adrijansko (1989.)
• Pohvala pokudi (1998.)
• Borgesov čitatelj (2005.)
• Družba da mi je (2008.)
• O naivi i autsajderskoj umjetnosti (2013.)

Priredio je antologije:

• Bikova koža (1987.)
• Uskličnici (1996.)
• Klik! (1998.)
• Skladište miješte sklada (2010.)

Njihalo
     5
     Od brda do vinograda napeta pupkovina – tako nužan
pejzaž tko više razumije; u masliniku, pa ma kako bobu-
lje sjale, posrće ratar pod drugim teretom. Ovdje, sada u
ovom kraju, u ovom koji jest (a ta ograničenja ako i ne
računamo), kazuje nam se ljeto, lakovjernima; govorimo
da tajna uze tijelo mada nas narav vara, bujna i do mjere.
Kad vidimo da jugo prah već pribire, da ptica zrnje kuša
još nežeženo, kad svaka gruda moštom škropi. Kad vidi-
mo da zemlja, da kamen suhi i more kaduljom grebemo
istoj se crti pokoravaju, u istoj ogledaju. A ona je dobra i
prozirna, i pod njom sklopljenom hram je u kom se štuje
križ i frula. Jedno.

Vidi još:
http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/tonko_maroevic
https://www.ipu.hr/article/hr/60/dr-sc-tonko-maroevic-akademik
http://www.nacional.hr/interview-tonko-maroevic-u-kapitalizmu-se-covjeku-ukida-sloboda-a-ona-je-sve/
http://www.mvinfo.hr/clanak/tonko-maroevic-skladiste-mjeste-sklada
https://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/136098/tonko-maroevic-opus-ivana-aralice-ima-neupitnu-tezinu
http://www.dhkp.hr/drustvo/clan/265
https://www.jutarnji.hr/globus/arhiva/tonko-maroevic-ja-sam-eurofatalist/4087722/