Stihotron - Zvonimir Mrkonjić

Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu),  
na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Trideset šesti predsjedatelj Republike stiha
od 03. rujna do 17. rujna 2018. godine
je suvremen hrvatski pjesnik Zvonimir Mrkonjić.

Zvonimir Mrkonjić je rođen  6. lipnja 1938. godine u Splitu. Diplomirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a zatim je studirao režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost kao jedan od posljednjih učenika dra Branka Gavelle. Dugo godina radio je u Dramskom kazalištu Gavella kao dramaturg. Uređivao je dvotjednik „Telegram“ i bio dugogodišnji urednik kazališnog časopisa „Prolog“. Uredio je više izbora iz poezije hrvatskih i stranih pjesnika i drugih prijevoda. Prevodio je s francuskog, njemačkog, engleskog, talijanskog i okcitanskog jezika. Redoviti je član HAZU-a od 2006. godine.


Mrkonjić je jedan od ponajvećih eksperimentatora u suvremenome hrvatskom pjesništvu, a budući da je jednako važna i njegova književnoteorijska i kritička preokupacija, njegova se pjesnička praksa može odrediti kao „posljedica“ određenoga teorijskoga i, općenito, epistemološkoga horizonta promišljanja. U tom je smislu potrebno razlikovati tri samostalnije faze njegove pjesničke prakse. Kako je počeo u zrelom razdoblju krugovaša i početka razlogaša, i Mrkonjićeva se poezija odlikuje filozofemičnošću i gnoseologizmom, ali s bitnom inovativnom razlikom antipsihologizma i antibiografizma, pri čemu su dominantne teme određivanja temelja, izvor značenja, konstitutivna moć i intencionalna veza s objektom. Ovdje još jezik služi kao iskazno sredstvo, dok je u strukturalističkoj fazi jezik, a ne lirski subjekt, kao što sâm veli, „djelatni subjekt pjesme“.[1]  


Objavio je:
 
- Gdje je što (pjesme), Zagreb, 1962.
- Zemljovid (pjesme), Zagreb, 1964.
- Dan (pjesme), Split, 1968.
- Šćap mlohavih (poema), Zagreb, 1970.
- Izum beskraja (književni ogledi), Zagreb, 1971.
- Suvremeno hrvatsko pjesništvo (razdioba / tekstovi), Zagreb, 1972.
- Puncta (fragmenti), Zagreb, 1972.
- Knjiga mijena (pjesme), Zagreb, 1972.
- Bjelodano crnonoćno (pjesme), Zagreb, 1976.
- Nadnevak (pjesme), Zagreb, 1977.
- Zvonjelice (pjesme), Zagreb, 1980.
- Sustav i slika (književni ogledi), Zagreb, 1980.
- Opscenacija (pjesme), Zagreb, 1985.
- Ogledalo mahnitosti (teatrološki ogledi), Zagreb, 1985.
- Mješte hljeba (pjesme), Zagreb, 1986.
- Divlji bog / Dieu sauvage (pjesme), Zagreb, 1987.
- Crna kutija (pjesme), Zagreb, 1988.
- Pisma u bijelo (pjesme), Zagreb, 1989.
- Izvanredno stanje (književni ogledi), Zagreb, 1991.
- Put u Dalj (pjesme), Zagreb, 1992.
- Šipanski soneti (pjesme), Zagreb 1992.
- Naša ljubavnica tlapnja (antologija, s Hrvojem Pejakovićem i Andrianom Škuncom), Zagreb, 1992.
- San, magla i ništa (pjesme), Zagreb, 1996.
- Kao trava (pjesme), Zagreb, 1988.
- Antologija francuskog pjesništva (s Mirkom Tomasovićem), Zagreb, 1998.
- Gonetanje gomile (poema), Zagreb, 2002.
- Maslina u čistopisu (izabrane pjesme), Zagreb, 2004.
- Međaši, hrvatsko pjesništvo XX. stoljeća (antologija), Zagreb, 2004.
- Sonet sonetom (pjesme), Zagreb, 2005.
- Nasumce na sunce, Zagreb, 2006.
- Trubaduri (s Mirkom Tomasovićem)
 
 
Nagrade:
 
- Zmajeva nagrada (1988.)
- Nagrada Vladimir Nazor (1990.)
- Nagrada August Šenoa, MH (1997.)
- Nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca (1997.)
- Laureat Sonetnih dana Hanibala Lucića (2002.)
- Goranov vijenac (1999.)
- Nagrada Josip Sever (1998.)
- Oliveat Croatie redivive (2002.)
- Nagrada Gabriel Bethlem (2002.)
- Nagrada HAZU (2005.)
- Nagrada Matice hrvatske za književnu i umjetničku kritiku Antun Gustav Matoš za 2006.
- Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2009.)
- Odličje Officier dans l'Ordre des Arts et des Lettres (2000.)


Sonet svagda počne pronevjerom zraka:
To mjesto visine hrani se lakoćom
riječi što su stigle napore oblakâ
da oglase glazbu oguglalom pločom.
 
U istoj bje gužvi vatra ukradena
dahova što mračne usporedbe traže
tumačeći kakva bistrija vremena
gdje zakoni jošte pjesništva ne važe.
 
Od pokisla ognja biva nujna voda
valovlja što goni srokovane lađe
da sebi ko piću pučinskom se podaš,
 
dok izbačen tako iz valnog svijeta
napokon u zemlji mrtva sebe nađeš
te zemlju prepoznaš kopnom od soneta.


Pogledajte još: 

• Autorova biografija na portalu Hrvatskog društva pisaca.
• Autorove pjesme u sklopu Utjehe kose : antologije suvremenog hrvatskog pjesništva na portalu Hrvatski plus