Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto petnaesti predsjedatelj Republike stiha
od 26. travnja do 17. svibnja 2022. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Zvonko Zečević.

Zvonko Zečević rođen je 1965. u Gunji. Završio je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Član je glumačkog ansambla HNK u Varaždinu. Snimao je filmove, dokumentarno - igrane serijale i nekoliko godina bio voditeljem u obrazovnom  programu HTV-a za djecu i mlade. Osmislio je tehniku za glas i scenski govor „Tijelo – Glas – Riječ“, izučavajući tehniku scenskog govora sa Cicely Berry i drugim uglednim pedagozima. Vodi je radionice diljem Hrvatske, podučavajući profesionalce, amatere, srednjoškolske profesore. Profesionalni je pedagog metode Leeja Strasberga. Tajnik je Zagrebačkog glumačkog studija. Devedesetih je suosnivač „Lapsus teatra“ u kojemu je glumio nekoliko godina. Napisao je kazališne komade „Ispovijest jednog centarfora“ i „Daske“, praizvedene i igrane u HNK-u u Varaždinu i diljem regije te poetsku monodramu „Miris dunje“. Suautor je dramskih tekstova „Ona“ i „Kvadratura kruga.“ Dramu „Ispovijest jednog centarfora“ objavio je u časopisu za književnost „Quorum“. Kao glumac, dramski pedagog i govornik poezije nastupao je u Austriji, Sloveniji, Makedoniji, BiH, Srbiji. Surađuje s Hrvatskom knjižnicom za slijepe, gdje je za potrebe slijepih i slabovidnih osoba snimao  Andrića, Krležu, Matoša, Ujevića i druge klasike, ali i suvremene hrvatske i strane književne autore. Surađuje s književnicima, glazbenicima, slikarima i s drugim umjetnicima i ustanovama u kojima ti umjetnici djeluju. Ciklus pjesama objavio je u časopisu „Poezija“ HDP-a. Objavio je zbirke pjesma „Šapat ženi“ , „Magleni rudnik“ i „Drhtaji proljeća“. Član je SKIG-a (Studio kreativnih ideja Gunja). Član je umjetničke organizacije Gllugl.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!


Šutiš u plavom

Šutiš u plavom
na modrome drumu
Šutiš u kori
raspuklog drveta u zoru
U svježem zraku šutiš
dok hodaš mirno
i ja kročim s tobom
Na izvoru brdskom,
gdje srčem vodu, šutiš
Samo ruke kvasiš
u jutarnjem miru
Šutiš i kad mi pričaš,
daleko već od sela,
o mužu svome
nestalom u ratu,
a mome neviđenom djedu
U opancima šutiš
kao plesačica
u bijelom oblaku
Šutiš u pristojnom pozdravu
seljanki što ode na njivu
U osmijehu šutiš,
jer stižemo nas dvoje
jaranici tvojoj u Velino selo
Šutiš dok sol joj nosiš,
a ona tebi dat će zejtin
Bez soli nema života,
šutiš dok to mi veliš
Igram se sa Zuhrom u sobi
Ona je veća, pauke mi lovi
Ne volim tu igru,
ali sam gost,
samo se meškoljim
Kroz uski pendžer tražim tebe,
pogled tvoj želim
On zna sve mi reći,
da li da se igram
il' vrijeme je poći
A ti uz zid kuće
sjediš s jaranicom,
pušite obje cigaru jednu,
šutite licima okrenute suncu
šutite bezbrižno u daljinu