BILJEŠKA O AUTORU
Dugogodišnji novinar Stjepo Martinović rođen je u Dubi, u Konavoskim brdima. U drugoj godini života seli s roditeljima u Cavtat, gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznaje kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku 1970. završava studij filologije u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući, gdje 20 godina radi kao reporter, urednik, komentator, urednik izdanja i glavni urednik. Od 1995. bavi se političkim marketingom, radi kao sindikalni savjetnik, načelnik odjela MEI i savjetnik ministra za europske integracije te urednik nautičkih publikacija i promotivnih materijala... da bi 2007. počeo pisati beletristiku. Zbirka pripovijedaka Oči svete Lucije (VBZ, lipanj 2009.) prvo mu je objavljeno književno djelo, nagrađeno je priznanjem „Slavić“ kao najbolja debitantska proza u Hrvatskoj te godine. Dobitnik je i nagrada za kratku priču „Fran Galović“ 2012. godine, „Broda priča“ za 2013. i „Turopoljska poculica“ za 2014. godinu.  Dosad je objavio pet knjiga pripovjedaka (Oči svete Lucije, Kap krvi s lovorova lista, Tabu, Žena-oganj-more, Zrno papra u mortadeli), osam romana (Zidar đavoljeg mosta, Akropolis Express, Zbogom utopijo, Sirene pjevaju fado, Ariadna isprekidane niti, Gospina trava, Gabrijela ne smije umrijeti, Armenski alegorijski bestijarij), te jedan fenomenološki esej (Self-help? Bull-shit!). „Posijao“ je i desetak priča po zbornicima raznih natječaja, a prevodi s engleskog, njemačkog i talijanskog; posebice su mu zapaženi prijevodi djela „grčkog Cervantesa“ Nikosa Kazantzakisa: Grk Zorba, Sveti Franjo – siromah u Boga i Isusovo zadnje iskušenje.

O ROMANU
Dvojica umirovljenih istražitelja susreću se, 20 godina nakon rastanka u nimalo prijateljskim okolnostima; obojica udovci, s djecom raseljenom po svijetu, prisjećaju se neriješenih slučajeva, među kojima se ističe nestanak Valentina Liščevića, sina partijskog moćnika iz osamdesetih, sudionika osnivačkog skupa HDZ-a i pripadnika stranačko-tajkunske kamarile devedesetih. Rasterećeni obveza, prikupljaju konce i uviđaju da nestanak obiteljskog sonnenscheina nije bio banalna otmica radi ucjene, a da uloge u slučaju imaju odvjetnik Slavko Rendić i privatni detektiv Vladimir Metzger Teflon, obojica s razgranatim vezama u hrvatskom i regionalnom podzemlju. Tolić i Dragović dobivaju informacije iz policijskih krugova, potonji aktivira i prijateljsku vezu s Milošem Đurkovićem, s kojim je nekoć radio u Saveznom SUP-u… doznaje da u Beogradu djeluju vrhunski cyber-kriminalci, među kojima dvojica Zagrepčana i jedna Sarajka, nadimkom Frikuša. Na drugoj razini, odvija se davna ljubavna priča Nikole Dragovića i čakovečke liječnice Marte Magdalenić, na izmaku njegove karijere turističkog vodiča i ljetnog zavodnika. Dragović slučajno doznaje za njenu smrt – i da je za njom ostala kći Sanja… zajedničko dijete o kojem prvi put doznaje kada dolazi na Martin ukop. Love story Marte i Nikole krcata je osebujnom dramom, zasićena emocijama, žestokom erotikom i neočekivanim obratima. Od onih je priča koje odzvanjaju pitanjem: kakav bi – radikalno drugačiji? – bio život protagonista da nije potekao smjerom kojim jest. Ovaj roman pisan je filmski, s intrigantnom smjenom kadrova i britkom karakterizacijom likova, žustrim dijalozima te miješanjem fikcije i dokumentarnog: spominju se stvarni događaji, imena i sl., radi održavanja dinamike zanimljive čitatelju i suspensa koji ga tjera da priče prati do neočekivana kraja.