Sva lica ljeta

Ljeto ima mnogo lica: zaigrano, sneno, razdragano, uplakano, odmoreno, umorno, svijetlo, svjetlije, najsvjetlije, mjesečasto, titravo i još tisuće lica. Sva njegova lica teško je doživjeti samo na kopnu ili samo na moru. Ljeto neka svoja lica krije visoko, visoko, gore na nekom nebeskom proplanku. Pokoje lice ljeta njiše se na vrhu krošnje ili se smiješi u crvenim i slasnim trešnjama. I niti jedno godišnje doba ne nosi toliko snova, maštanja, planova... kao ljeto.

Ima jedno lice ljeta koje svakoga dotakne, bez iznimke. Ono hoda ovim svijetom od prvog do posljednjeg dana ljeta, raduje se, smije i ponekad valja po pijesku od sreće. Zaviri u svaku kotlinu i na svaki planinski vrh, prošeće po svim livadama i zapliva svim morima, oceanima i svim vodama na svijetu. Zaviri u svaki kutak svakoga doma. I tom je licu ljeta sasvim svejedno je li ponedjeljak ili, recimo, subota jer ono zna da u tom godišnjem dobu vrijeme sasvim drukčije protječe. To je zaboravljivo lice ljeta. Ponekad se zavuče u pramen kose kakvog dječaka i djevojčice i malo predahne, otpuhne pa zapuhne iznova svom snagom.

Zbog tih tisuću lica ljeta odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat razgovarale su s djecom o ljetu, čitale su im slikovnice o stanovnicima mora, kopna, jezera, šume, o slatkim šumskim jagodama, sočnim lubenicama i dinjama, o galebovima i ribicama, o valovima i valićima, o maestralu i suncu... Vodile su djecu u obližnje parkove i vrtove, do najbližeg im potočića... a sve to kako bi naslikali svoj doživljaj ljeta.

Dan po dan i djeca su završila svoje likovne radove. Na svakom dječjem crtežu dominiraju pastelne boje, najviše žuta, zelena i plava, koje postupno prelaze u živahne, intenzivne boje. Na taj su način boje progovorile svojim tihim jezikom o dječjem doživljaju ljeta: opuštajućem, radosnom, iskričavom i pomalo prpošnom. Osim toga, mnoge slike imaju trodimenzionalni efekt, koji su maleni polaznici DV Grigora Viteza postigli uz veliku podršku i poticaj svojih odgojiteljica Božice i Dijane, posluživši se već korištenim papirom kojemu su uz malo truda i spretnosti udahnuli novi život.

Uistinu, njihovi su radovi predokus svih ljetnih radosti.

Uputno je stoga od svakoga ljetnog dana zadržati komadić bezbrižnosti, plamičak topline, zrno razdraganosti, zalogaj slatkoće, iskru plamenoga sunca za neke daleke ali nadolazeće dane. Poruka je to koja se iščitava iz svakoga, baš svakoga dječjeg crteža, svake boje i poteza kistom.