Svemir, beskonačni svemir?

Prije oko 13,75 milijardi godina je nastao naš Svemir. Brzo poslije toga je primordijalno svjetlo počelo sjati diljem kozmosa i širiti se ranim Svemirom. Tada se i Svemir širio. Širenje Svemira se usporilo nakon prvog praska, a brzina širenja se stalno povećavala zbog djelovanja tamne energije.

Od tog nastanka, kozmos raste brzinom koja se stalno povećava. Kozmolozi procjenjuju da su najstariji fotoni koje možemo proučavati proputovali udaljenost od 45-47 milijardi svjetlosnih godina od Velikog praska. To znači da je Svemir koji možemo proučavati oko 93 milijarde svjetlosnih godina širok (koju svjetlosnu godinu više ili manje). Tih 93 (više ili manje) milijardi svjetlosnih godina sadrže sve kvarkove, kvazare, zvijezde, planete, maglice, crne rupe i sve drugo što možemo promatrati.

Ipak, Svemir koji možemo promatrati sadrži samo svjetlost koja je imala vremena da dođe do nas. Još veliki dio Svemira postoji iza onoga što mi možemo promatrati. Ali, kako se Svemir može protezati 93 milijarde svjetlosnih godina ako njegova starost iznosi samo 13,8 milijardi godina? Svjetlost nije imala dovoljno vremena da putuje toliko daleko?

Prema posebnoj relativnosti, predmeti koji su blizu ne mogu se kretati brže od brzine svjetlosti u odnosu na drugi predmet, ali ne postoji zakon za predmete koji su izuzetno daleko jedan od drugog kad se prostor između njih sam širi. Ukratko, ne radi se o tome da predmeti putuju brže od brzine svjetlosti, nego o tome da se prostor između predmeta širi, zbog čega se oni jedan od drugog udaljavaju nevjerojatnim brzinama.

Prema teoriji kozmičke inflacije, veličina cijelog Svemira je barem 10^23 puta veća od veličine Svemira koji možemo promatrati. Propuštamo veliki dio Svemira. Dakle, što mi to točno propuštamo? Što se nalazi iza granice onoga što ne možemo vidjeti?

Nažalost, upravo zato što ga ne možemo vidjeli ili izmjeriti, ne znamo što se nalazi iza granica Svemira koji možemo promatrati. Ipak, postoji nekoliko teorija o tome što postoji u velikom nepoznatom dijelu. Unatoč tome što je čudna, prvu ideju je najlakše prihvatiti. Astronomi misle da bi prostor izvan Svemira kojeg možemo promatrati mogao biti beskonačni dio onoga što vidimo u kozmosu oko nas, raspoređen na isti način kao i u dijelu koji možemo promatrati. To se čini logičnim. Naposljetku, nema smisla da bi jedan dio Svemira bio drugačiji od onoga što vidimo oko sebe. Tko bi uopće mogao zamisliti Svemir koji ima kraj, npr. veliki zid koji stoji na njegovom kraju?

(Portal Znano.st)