Touch Nature
umjetnici - Uli Aigner, Michael Endlicher, Peter Hauenschild, Barbara Anna Husar, Kitty Kino, Antonio Kutleša, Ferdinand Melichar, Ana Mušćet, Klaus Pichler, Monika Pichler, Oliver Ressler, Davor Sanvincenti, Marielis Seyler, Laurent Ziegler/Georg Blaschke
kustosica - Sabine Fellner
Multimedijalna izložba Touch Nature, realizirana u okviru suradnje Austrijskog kulturnog foruma Zagreb sa zagrebačkom Galerijom VN, baca kritički pogled na zastrašujuće posljedice antropocena i njegove dalekosežne promjene na našem planetu. Umjetnici se već dulje vrijeme bave pitanjima ekologije i uzajamnog odnosa između živih bića i njihova okoliša. Radovi austrijskih i hrvatskih umjetnika i umjetnica prikazuju razorne zahvate u prirodu, dokumentiraju prosvjede protiv njih, no skiciraju i utopije za mogući, novi odnos čovjeka prema prirodi.
Kad se radi o mjerama protiv globalne ekološke krize, obično ćemo čuti beskrajnu litaniju što se svodi na bezbroj izgovora koje je Michael Endlicher zabilježio u svom videoradu Ali Ali Ali (2021.). Ali nemamo više vremena, kao što nam jasno pokazuju umjetnici i umjetnice svojim radovima. Marielis Seyler potaknut će posjetitelje da nogama gaze po fotografijama leptira velikog formata, rasprostrtih po podu Galerije. Te „nagazne fotografije“ na upečatljiv i neposredan način vizualiziraju uništavanje i štete izazvane ljudskim djelovanjem. Ferdinand Melichar u svom radu Rafinerija (2021.) slikovnim jezikom i zgusnutom atmosferom dočarava otužan industrijski krajolik, dok Kitty Kino serijom fotografija Prostranstvo (2021.) prikazuje negativne posljedice gospodarske eksploatacije krajolika: „…(gdje) ogromne turbine vjetroelektrana pokreće vjetar, gdje (…) divovske mreže od betona i žice paraju pejzaž.“
Radom One third (2013) umjetnik Klaus Pichler prosvjeduje protiv razbacivanja hranom. Radi se o provokativnoj seriji fotografija s prikazom pokvarene hrane. Naime, jedna trećina namirnica proizvedenih u svijetu uopće se ne konzumira. Videoradovi Olivera Resslera dokumentiraju masovne akcije građanskog neposluha, otpora protiv devastiranja okoliša i eksploatacije prirodnih resursa Zemlje. U svom radu The path is never the same (2022.) ovaj umjetnik, aktivist i režiser zabilježio je borbu za očuvanje Hambaške šume (Hambacher Forst), jedne od posljednjih drevnih šuma u Njemačkoj nedaleko Kölna. Na slici Bukva (2019.) Peter Hauenschild grafičkim sredstvima izbliza prikazuje odumiranje i smrt jednog drveta. Na platnu Planer-lebdjeti (2020.) Monike Pichler šuma kao da je mutirala, ptice su neobično velike, a čovjek se doima malenim i beznačajanim. Je li to slika uništenja ili ponovnog stvaranja?
„Naš odnos prema prirodi je poremećen. Ali odnosi se mogu promijeniti“, rekla je Greta Thunberg 2021. u jednoj videoporuci na društvenoj mreži Twitter povodom Međunarodnog dana biološke raznolikosti, a umjetnice i umjetnici razvijaju vizije za takav novi, drugačiji odnos: odnošenje prema prirodi koje će se temeljiti na respektu i održivosti.
Do 2050. svjetska će populacija porasti i dosegnuti brojku od devet milijardi stanovnika. Antonio Kutleša u svom radu I - FOOD istražuje korištenje alternativnih resursa, odnosno izvora hrane. Dio umjetnikova tkiva tako postaje hrana za skakavce s Jamajke, koji će pak postati jelo za umjetnika. Umjetnik na taj način stvara korisnu simbiozu, to jest vječan ciklus hranjivih tvari.
Populacije svih zemalja su multinacionalni organizmi, kaže Uli Aigner koja od 2020. zastave raznih zemalja komponira u ogromne crteže u boji s prikazom nestvarnih vegetabilnih oblika. Treba pronaći prekogranična, globalna rješenja i nužan je radikalan preokret u mišljenju ogromnih razmjera - to je polazište i kod umjetničkog projekta UDDER (2018.), ogromnog balona na pogon vrućim zrakom, koji ima oblik vimena i površinu od 3.500 m³ umjetnice Barbare Anne Husar. Radi se o nebeskoj društvenoj skulpturi koja ukazuje na promjenu vrijednosti u 21. stoljeću te bi trebala potaknuti promjenu perspektive u našoj brizi za okoliš.
Na svom triptihu Trava (2013.) Laurent Ziegler pušta čovjeka da doslovce uroni u prirodu, što je potpuno u duhu pionira ekološke filozofije Alexandra von Humboldta: „Prirodu čovjek mora osjetiti.“