Tradicionalno tetoviranje na Balkanu
Kada je šezdesetih godina 20. st. etnolog Mario Petrić prikupljao podatke za svoj doktorski rad “Običaj tatauiranja kod balkanskih naroda: karakteristike, uloga i porijeklo” običaj je već značajno počeo nestajati. Najrašireniji je bio među hrvatskim katoličkim stanovništvom Bosne i Hercegovine dok je zabilježen i u samoj Hrvatskoj. Poznat je i kod vlaško-arumunskih stočara u Grčkoj, Makedoniji i Bugarskoj te kod Sarakačana u Grčkoj i Makedoniji. Tetoviralo se i albansko stanovništvo a običaj je bio proširen među katolicima i muslimanima.
Mario Petrić zabilježio je više od tristo motiva tradicionalnih tetovaža a djelomično i nazive za pojedine motive. Nadovezujući se na rad Ćire Truhelke, Petrić je napravio podjelu motiva koja sadrži skupine nazvane križevi, kolo i ograda, narukvica, grana ili grančica te razni ostali oblici.