Tribina Trećeg programa Hrvatskog radija

Tribina 24.10.2019. | četvrtak Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Početak događanja: 20.00 sati Treći program Hrvatskog radija
Početkom 1919. godine, Miroslav Krleža objavio je esej Hrvatska književna laž, glasovit po sustavnoj rekapitulaciji i radikalnome prevrednovanju hrvatske književne baštine od preporodnih vremena do njegova doba. Stotinu godina kasnije, s dodatnim vremenskim odmakom možemo se zapitati - kakvo je opće stanje hrvatske književnosti danas? Koliko 2019. godine vrijede Krležine ocjene, a u kojoj je mjeri predmoderna hrvatska književnost revalorizirana? Jesu li Krležini vrijednosni sudovi postavili novu normu pri kritičkome književnopovijesnom razmatranju kakvoće umjetnosti riječi u Hrvatskoj, ili pak oni predstavljaju otklon od ustaljena vida njezina vrednovanja? Je li Krleža u kontekstu hrvatske književne povijesti usamljeni glas idealizma, diktator koji arbitrira u kulturnim pitanjima, ili oboje? Ima li u hrvatskoj književnosti i kulturi danas previše ili premalo Krleže?

U kakvu je međuodnosu kvaliteta hrvatske književnosti prošloga stoljeća, koju osim Krleže obilježuju i imena poput Nazora, Matoša, Šimića, Ujevića, Marinkovića, Novaka, Slamniga, Šoljana i Aralice, s kvalitetom aktualne hrvatske književne produkcije?
Je li književnost u Hrvatskoj 2019. godine osuđena na medijsko izgnanstvo, uz iznimku proplamsaja u obliku stvarnih ili konfabuliranih skandala? Može li književnost nadići jeftini senzacionalizam, ili ga iskoristiti u vlastite svrhe? Koliko su suvremenoj hrvatskoj književnosti naštetili medijski i ideološki monopoli te kulturno-politička kratkovidnost? Ima li dobrih strana urušavanja tradicionalnih književnih tržišta i koje su mane formiranja novih načina dohvaćanja publike u digitalnoj sferi?
I - naposljetku - može li vrednovanje umjetnosti biti deideologizirano i lišeno dnevno-političkih konotacija te - što je zacijelo i ključno - može li književnost vratiti nekadašnji stupanj društvenoga značaja u doba koje je naglim tehnološkim razvojem korjenito izmijenilo načine pristupa umjetnostima, ali i bit same književne umjetnosti?