Književno prevođenje u pravilu je samotan proces, a čitateljska javnost uvijek ima uvid u gotov, konačan proizvod dok sve faze prevodilačkog procesa redovito ostaju skrivene i odvijaju se u dijalogu prevoditelja s tekstom. Jednako tako, kad je prijevod objavljen, čitatelji ga prihvate kao jedinu moguću verziju, jedinu opciju da se autorski glas iz izvornika prenese u ciljni tekst.

Ali je li to doista tako? Prevoditi književni tekst znači donositi jednu informiranu odluku za drugom i birati iz niza opcija uzimajući u obzir sve posebnosti pojedinog teksta: značenje, smisao, ugođaj i poruku autora. I dok mnogi smatraju da je neke vrste tekstova lakše prevoditi nego druge, gotovo svi se slažu da prevođenje poezije zahtijeva najveći trud, pažnju i napor. Pri prevođenju poezije nužno je poštovati neraskidiv odnos sadržaja i forme izvornog djela, čime prevoditelj i sam postaje umjetnik.

O tome što se skriva iza kulisa prevedenog teksta reći će nam Željka Somun i Dinko Telećan na temelju prepjeva soneta "Amor constante más allá de la muerte" istaknutog španjolskog književnika Francisca de Queveda. Stihovni dvoboj naših prevoditelja održat će se pod moderatorskom palicom književne prevoditeljice Ele Varošanec Krsnik.