Lazarovdan slavi se u subotu, tjedan dana prije Velike subote, a Cvjetnica – dan nakon Lazarovdana, u nedjelju. Ova dva blagdana imaju bogate narodne obrede, a slave se i kao imendani. Glavnu ulogu u svečanostima imaju djevojke (za razliku od Božića i Survakanja gdje glavnu ulogu imaju momci).
Prema bugarskoj narodnoj tradiciji na Lazarovdan grupe od po šest ili sedam djevojaka (lazarki) u dobi od 10 do 16 godina, odjevene u svečane narodne nošnje i s cvjetnim vijencima na glavi, nose košare, ukrašene zelenim grančicama, za prikupljanje poklona.
One hodaju od kuće do kuće pjevajući „želimo vam zdravlje, plodnost, sreću, blagostanje i ispunjenje najdubljih nadi svakoj obitelji". Zauzvrat, domaćini im daju jaja, novac, orahe, sušeno voće i male darove. Lazarke pjesmom obilaze i šume, rijeke, livade i njive, prizivajući bogate usjeve...
Cvjetnica, ili kako još narod naziva ovaj blagdan Cvjetna nedjelja, Vaja, Kuklendan je jedan od najradosnijih blagdana u godini. U crkvama se slavi svečana misa. Nakon nje svećenici daju vjernicima posvećene vrbove grane za zdravlje, koje oni odnose u svoje domove.
Djevojke koje su na Lazarovdan pjevajući obilazile kuće i njive, okupljaju se kraj rijeke (bunara ili česme). Svaka ima svoj vjenčić na glavi, a u ruci nosi obredni kruh, koji oblikom podsjeća na lutku (kuklu). Komadi kruha i vjenčići stavljaju se na male daščice koje puštaju nizvodno u rijeku. Djevojka čiji vjenčić pliva prvi izabire se za „kumu“ – vjeruje se da će se baš ona udati prva. „Kuma“ predvodi djevojačko kolo prema svojoj kući. Do Uskrsa djevojke ne razgovaraju s „kumom“, a na sam Uskrs donose u njen dom crvena jaja.
Na Lazarovdan odrasle žene peku obredni kruh, a djevojčice od tijesta oblikuju lutke koje daruju sljedeći dan – na Cvjetnicu. Oba dana na blagdanskom stolu može biti riba, a jedno od tradicionalnih jela za Lazarovdan, u nekim dijelovima Bugarske, je pita s vrstom kiseljaka.
Izvor: Rodna riječ, glasilo Nacionalne zajednice Bugara u RH