Veljački ciklus "Knjiga u fokusu"
Pratite naše objave i pročitajte preporuku!
Ciklus počinjemo preporukom knjige koja, još od svog objavljivanja 2019., ne prestaje privlačiti pozornost šire stručne javnosti, a posvećena je – čitanju!
Uzbudljiva nova otkrića u području neuroznanosti i plastičnosti mozga podsjećaju nas na ono što katkad možda zaboravljamo – da su izum pisma i razvoj sposobnosti čitanja iz temelja promijenili povijest ljudskog roda i omogućili brži razvoj ljudskog društva.
S obzirom na dugu povijest pisma i čitanja, moglo bi se zaključiti da je ljudskom mozgu čitanje prirođeno. No je li doista tako?
Odgovor na to, kao i na brojna druga pitanja, poput – zašto je važno djeci čitati naglas, svladati vještinu dubinskog čitanja, od čitača postati čitatelj i okusiti užitak čitanja – pronaći ćete u knjizi „Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti“ autorice prof. dr. sc. Anite Peti-Stantić, koja se čitanjem praktično i teorijski bavi više od dvadeset godina.
Poveznica na mrežni katalog KGZ-a: http://bit.ly/citanjemdosporazumijevanja
* * *
Mjesec veljača i ljubav već stoljećima vole se javno. Zato smo za predstavljanje knjige drugoga petka u veljači krenuli u potragu za nedavno izišlom zbirkom pjesama nekog od hrvatskih pjesnika/pjesnikinja koja tematizira ljubav, barem djelomično. Zadatak se nije pokazao nimalo lakim jer, čini se, ljubavne teme kao da su isparile sa stranica novijih hrvatskih pjesničkih zbirki.
Zaobilaze li aktualni hrvatski pjesnici ljubav kao temu? Boje li se poskliznuća u patetiku? Ili ljubavna omaglica previše zastire pogled na golu i surovu stvarnost, koja je za današnje pjesnike mnogo intrigantnija, jer poezija više nije područje povišenih emotivnih stanja i romantiziranja svakodnevice, već njezino bolno seciranje i dokumentiranje prevedeno u pjesnički jezik?
Pjesnikinja Suzana Matić u svojoj se zbirci pjesama „Usnena predaja” nije bojala da će zaći u patetiku i biti manje stvarna ako piše o svojem iskustvu ljubavi. A to iskustvo duboko je ukorijenjeno u stvarnim slikama iz života, predmetima, ljudima i zbivanjima i oblikovano u jednostavne, katkad radosne, katkad bolne pjesničke skice, kojima pjesnikinja gradi priču o ljubavi i gubitku, sastancima i rastancima te svakodnevici koja u međuvremenu teče.
Po zanimanju arhitektica i spisateljica, Suzana Matić rođena je 1970. u Mainzu u Njemačkoj. Dosada je objavila nekoliko knjiga proze („Samosanacije“, „Koliko sam puta okidala s boka“, „Ne naginji se unutra“) te dvije zbirke poezije („Drugojačija“ i „Usnena predaja“). Svi se njezini objavljeni naslovi mogu posuditi u mreži Knjižnica grada Zagreba: http://bit.ly/3qbHpCb
* * *
Veljača je vrijeme karnevala, u njoj se obilježava dan zaljubljenih i slavi materinski jezik. Treća knjiga koju vam predstavljamo u ovom ciklusu svojevrstan je kaleidoskop svih tih motiva koji nam se, kroz igru zrcala, vraćaju međusobno prožeti, na trenutke posve iskrivljeni, u ritmu romantičnih bolera iz nečijeg tuđeg sjećanja.
Priča je to o čovjeku koji je, i deset godina nakon prekida, još uvijek ludo zaljubljen u svoju bivšu ženu, a glavni alat kojim je ponovno pokušava osvojiti upravo je – jezik. Osmislivši način kako da joj se približi, a da ga ona ne prepozna, prerušavajući se najprije u govoru, a zatim sve više mijenjajući i svoju pojavnost, on smiono kreće u avanturu koja se na početku čini tako oslobađajućom i obećavajućom...
Što je jezik nama, a što smo mi jeziku? Doživljava li se dvojezični identitet u jednini ili u množini? Što je voljena osoba nama, a što smo mi njoj? Koliko bolna može biti spoznaja da smo sve pogrešno doživjeli, shvatili i procijenili da u jednom času posve nesvjesno odlučimo postati netko drugi?
Juan Marsé u romanu „Dvojezični ljubavnik“, žalosnoj, ali istodobno duhovitoj priči o „pojedincu kojega tragična zaljubljenost dovodi do potpunog rasapa ličnosti i gubitka integriteta“, donosi i “ironičnu satiru o jezičnoj dvojnosti Katalonije i njenoj okrutnoj stvarnosti prožetoj dubokim socijalnim razlikama.“ Radnja romana smještena je u Barcelonu, a zahvaljujući senzibilnosti i psihološkom portretiranju, roman ne zapada u grotesku i grubu satiru.
Juan Marsé (Barcelona, 1933.) jedan je od ponajboljih španjolskih književnika, pripadnik vrlo plodne i cijenjene generacije 50-ih. Ovo je prvi njegov roman preveden na hrvatski jezik.
Dostupnost knjige provjerite u našem katalogu: http://bit.ly/dvojezicni-ljubavnik
Priča je to o čovjeku koji je, i deset godina nakon prekida, još uvijek ludo zaljubljen u svoju bivšu ženu, a glavni alat kojim je ponovno pokušava osvojiti upravo je – jezik. Osmislivši način kako da joj se približi, a da ga ona ne prepozna, prerušavajući se najprije u govoru, a zatim sve više mijenjajući i svoju pojavnost, on smiono kreće u avanturu koja se na početku čini tako oslobađajućom i obećavajućom...
Što je jezik nama, a što smo mi jeziku? Doživljava li se dvojezični identitet u jednini ili u množini? Što je voljena osoba nama, a što smo mi njoj? Koliko bolna može biti spoznaja da smo sve pogrešno doživjeli, shvatili i procijenili da u jednom času posve nesvjesno odlučimo postati netko drugi?
Juan Marsé u romanu „Dvojezični ljubavnik“, žalosnoj, ali istodobno duhovitoj priči o „pojedincu kojega tragična zaljubljenost dovodi do potpunog rasapa ličnosti i gubitka integriteta“, donosi i “ironičnu satiru o jezičnoj dvojnosti Katalonije i njenoj okrutnoj stvarnosti prožetoj dubokim socijalnim razlikama.“ Radnja romana smještena je u Barcelonu, a zahvaljujući senzibilnosti i psihološkom portretiranju, roman ne zapada u grotesku i grubu satiru.
Juan Marsé (Barcelona, 1933.) jedan je od ponajboljih španjolskih književnika, pripadnik vrlo plodne i cijenjene generacije 50-ih. Ovo je prvi njegov roman preveden na hrvatski jezik.
Dostupnost knjige provjerite u našem katalogu: http://bit.ly/dvojezicni-ljubavnik
* * *
Duhovit i pronicljiv pripovjedač u kaleidoskopskom romanu "Karneval" daje presjek različitih likova i njihovih životnih priča koje se odvijaju u velegradu poznatom po velikom karnevalu. Glavni lik romana Muha po zanimanju je taksist pa ima priliku dobro promotriti različite karaktere ljudi i slušati njihove neobične i obične životne priče. U slobodno vrijeme odabire život u samoći i čitanje knjiga, a vanjski svijet promatra i opisuje s humoristično-ironičnim odmakom. Jedine osobe prema kojima osjeća istinsku bliskost jesu njegovi posvojitelji i susjeda Zainab, u koju je zaljubljen. Autor romana Rawi Hage za „Karneval“, objavljen 2012., osvojio je kanadsku književnu nagradu Huge MacLennan za najbolji roman.
Rawi Hage rođen je u Libanonu, a od 1992. živi u Kanadi gdje se bavi književnošću, fotografijom likovnom umjetnošću, a radio je i kao kustos i politički komentator. Prije „Karnevala“ objavio je dva romana, „De Nirova igra“ i „Žohari“, oba nominirana za prestižne književne nagrade.
Poveznica na mrežni katalog KGZ-a: https://bit.ly/3aQvyUC