Autorica radi u Zagrebu u maloj kvartovskoj knjižnici. Vjeruje da je privilegirana jer u poslu promovira ono u što vjeruje i što voli - knjige i čitanje. Zato njen posao za nju ima smisao. Heklanje je nije zanimalo kad su se izrađivali tabletići za televizore. Flat televizori donijeli su revoluciju. Shvatila je da se može heklati puno različitih stvari. Nikad nije naučila raditi prema uputama, majstorica je improvizacije. Očica više ili manje ne uzbuđuje je. Heklanje je za nju kreativan proces koji voli jer je meditativan i smirujući. Najbolje uči na greškama. Studentsko bavljenje lutkarskom animacijom spojilo se s heklanjem i tako su počeli nastajati „Medo prijatelji”. Medo, jer je vjerni pratitelj djetinjstva, onaj koji upija suze i kojem se šapatom povjeravaju tajne. Jedan takav pratio ju je do studentskih dana. Naručitelji su polako postajali sve zahtjevniji pa su tako nastali „navijački” medvjedići, Dinamov, pa Hajdukov (Upravo je u pregovorima s jednim koji želi medu PSV Eindhoven. Ona nudi NK Rudeš...). Prijateljica je naručila pandu, pa onda, ne, ne (kad je panda već bila gotova!). ipak radije Pink Pantera... I tako. U knjižnici u kojoj radi postavljala je brojne izložbe. Ovo joj je prvi puta da se nalazi „s druge strane”, da netko njoj postavlja izložbu.