Vidljivo i nevidljivo, malo i veliko, to je moto koji je pokrenuo Koranu Gjalski Filipović na crtanje buba. Povećana, ta mala stvorenja postaju prava čudovišta, neke spodobe iz SF filmova (jer se njima nadahnjuju filmski kreatori maski i uopće izgleda svemirskih bića koja moraju malo uplašiti publiku). Naša se mlada umjetnica zagledala ne samo u njihov zastrašujući izgled, koji primjećujemo jedino u povećanju, nego i u njihovu pokretljivost; većina njih su letači ( a i mravi to postaju na svadbenom letu!). Tako joj motiv u jednom trenutku crtanja postaje nebitan, ma koliko god da je egzotičan svojim oklopima, očima, zubima, dlakama itd, umjetnica se zadivljuje njihom lakoćom, razmahuje se njihovim titrajima, prepušta unutarnjim emocijama da je ponesu na vlastiti  imaginarni let.

Profesorica modne ilustracije na TTF-u Zlatka Mencl Bajs prepoznala je i poticala u Korani Gjalski Filipović taj kreativni potencijal, potrebu da izađe iz zadane forme, iz realnih obrisa i traži nove slobodne titraje, ritam koji se vidi kao koloristička i crtačka glazba. Ovdje na izložbi istinski maleni, ali slikarski golemi kukci bruje u glas, trepere svojim krilima i tijelima, miču se i traže mjesto za let. I kao što to u crtežima i slikama biva, postaju naprosto splet boja i oblika, postaju svjedočanstvo o umjetničinim emocijama, raspoloženjima, i sve to pogledima, publika preuzima na sebe.
Zvukovi prirode, na ovoj izložbi, nadglasuju buku grada!