Virtualna pričaonica: Ježeva molitva

Književnica, prevoditeljica i ilustratorica Sonja Tomić u glavni je hrvatski grad iz rodnog Dubrovnika stigla 1964. godine, nakon što je djetinjstvo provela bez bioloških roditelja, ali u obitelji s puno ljubavi i vjere. Članica je Društva hrvatskih književnika. Piše priče, hagiografije i romane za djecu, te članke i pjesme. Osim pisanjem, Sonja Tomić od najranijeg djetinjstva bavi se i slikanjem. Iza nje je nekoliko samostalnih i grupnih izložbi. Njezine priče uvrštene su u čitanke hrvatskog jezika. Zastupljena je u više antologija i zbornika. Za svoj književni rad dobila je mnoga priznanja.
Već s petnaest godina počela je pisati pjesme, ali, kako sama kaže, mislila je da ne valjaju. Matematiku i fiziku imala je u "malom prstu". Na studiju matematike dogodila joj se tragedija od koje se nije nikada do kraja oporavila. Naime, kada je trebala obraniti diplomski rad, njezin mentor je poginuo u prometnoj nesreći ispred samog fakulteta. Kako priznaje, nije nikad imala snage obraniti taj rad. Poslije je završila hrvatski i njemački jezik i književnost, dok je na Filozofsko-teološkom institutu kod patera Josipa Weissgerbera obranila rad „Odgoj djeteta kroz priču i pjesmu“. 

Dosad su joj objavljena sljedeća djela: "Srce u nebu", "Svjetiljčica", "Božje blago", "U iščekivanju Spasitelja", "Antun-Nani manji brat", "Franjo Mironosac i sestrica Neva", "Mar i Aneta", "Dnevnik rajske loptice", "Svjetiljčica i odabrane priče", "Lojzekov vrt", "Pastir koji je pronašao Božić - priče za velike i male", "Bonifacije, sin Bezgrešne", "Slikopriče", "Božićne priče", "Uskrsnice", "Uskrišeno srce", "Dnevnik rajske loptice", "Lojzekov vrt", "Božić pauka Mreška", "Zlatni dječak", "Lolek, sav Marijin", "Molitva za deset kilometara", "Sreća", "Priča o kardinalu Franji Kuhariću", "Slanogorko vrijeme", "Ica lažljivica", "Čarobna pera".