Vlado Martek: Likovna tišina
U početku svog umjetničkog djelovanja Martek se bavio (i još uvijek se bavi) autoreferencijalnom, vizualnom i konkretnom poezijom za koju je skovao termin predpoezija a koji se uvriježio kao jedna od njegovih dominantnih odrednica.
Martekovo stvaralaštvo uključuje čitav niz intermedijalnih i transmedijalnih postupaka kao što su agitacije, asemblaži, tekstovi-dijagrami pisani rukom, out printovi/samizdati, umjetničke knjige, inscenirane fotografije itsl. koji povezuju jezik/književnost i likovne/vizualne umjetnosti, što se smatra njegovim temeljnim obilježjem. Svoje radove prezentira putem izložbi-akcija-performansa u galerijama i negalerijskim, poglavito javnim otvorenim prostorima, čiji je ključni moment interakcija s publikom.
Svoje umjetničko akcionističko djelovanje smatra oblikom aktivizma (koji bi umjetnosti/umjetniku trebao biti imanentan), potencirajući ulogu umjetnika (prema likovnom kritičaru Mišku Šuvakoviću) kao „samopostavljenog“ u umjetnosti. Glavna posljedičnost takvog stava i djelovanja je stanovita bezformnost i dematerijaliziranost umjetničkih radova u smislu solidnih objekata – oni su ne samo lako pokretni i prenosivi, već i i krhki i podložni propadanju, gotovo slučajni produkti umjetničkog predpostupka.
Izlagao je na (bez)brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, skupno i samostalno, a njegovi su radovi ušli i u stalne postave najuglednijih muzeja i galerija suvremene umjetnosti u svijetu.
Autorov autoiroinični komentar na takvu „etabliranost“ u umjetničkom establišmentu, koji je u stanovitoj kontradiktornosti s vlastitim temeljnim artističkim postulatima, mogao bi biti i njegov čuveni slogan:
„Fućkam na vlastito mjesto u umjetnosti“.
Materijali s ove izložbe preuzeti su s prethodne izložbe istog naziva u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.
Fotogaleriju možete pogledati ovdje.