Volim te kao snijeg

Kažu da Inuiti imaju stotinu naziva za snijeg. Jer se snijeg od snijega razlikuje kao nebo od zemlje, kao vatra od vode. No 1986. profesorica za moderne jezike Laura Martin sa Sveučilišta u Clevelandu detektirala je da mit o stotinama eskimskih riječi za snijeg potječe od njemačkog antropologa Franza Boasa, koji je bio oduševljen Inuitima s kanadskog otoka Baffin i koji je 1911. napisao knjigu "Um primitivnog čovjeka". On je tek usput natuknuo, kao puku ilustraciju, četiri inuitske riječi za snijeg. Na njega se nadovezao američki lingvist Benjamin Whorf koji je malo prije smrti 1941. lansirao hipotezu po kojoj prirodno okruženje utječe, primjerice, kao kod Inuita, na različitost riječi za neku pojavu. Teza je danas kontroverzna, ali je čak i Whorf ustvrdio da Inuiti imaju sedam riječi za snijeg. Nakon toga zakotrljala se lavina, a kotrlja se još i danas pa se nerijetko može čuti da Inuti imaju 400 riječi za snijeg.
Kad bi koji Inuit došao na Knežiju i vidio prekrasne kolaže na temu snijega, koje su pod vodstvom dramske voditeljice i odgojiteljice savjetnice Božice Knežević te odgojiteljice savjetnice Edite Dabo napravila djeca iz Dječjeg vrtića Grigora Viteza, sigurna sam da bi se broj njihovih riječi za snijeg opet povećao. Veselje koje djeca osjećaju pri pogledu na snijeg utisnuto je i vidljivo u svakom komadiću kolaža. Svaka slika zrcali jasnom i ničim oskvrnjenom radošću. Ima tu i ogoljelih grančica kakvog listopadnog drveta nađenih u okolici vrtića, pokoja u snijegu izgubljena rukavica, puno, puno snijega, nevinog u svojoj bjelini poput dječjih srca, ali i pregršt motiva obojenih crvenom bojom. Iako zacijelo nesvjesna simbolike crvene boje, djeca su crtežom progovorila o životnoj snazi i radosti koju u njima budi bijeli pokrivač. Odabravši crvenu boju, koja je na kolažima uz bijelu dominantna, djeca poručuju odraslima koliko vole snijeg.