Volim te najviše na svijetu

Odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljice Mirta Pucek i Dijana Horvat, „tete” iz DV Grigora Viteza, djeci iz odgojnih skupina „Medvjedić” i „Leptir”, za koju su zadužene, svaki dan iznova poklanjaju jedan predivan dar: ljubav. Ponekad im ljubav daruju u osmijehu, ponekad otresajući prašinu s nogavica, ponekad brišući njihove umrljane nosiće, ponekad hrabreći ih i tješeći, ponekad pričajući im priče, igrajući se s njima... i još na stotine, na tisuće načina. Prije tri tjedna, primjerice, pročitale su im pjesmu Mire Jurele „Voljeti je lako”. Nakon toga svi su pričali samo o ljubavi. Od jutra do večeri. A kad bi zaspali, sanjali bi ljubav. Po cijele dane u vrtiću igrali bi se ljubavi. Ne znate kako se igra ljubavi? Vrlo jednostavno? Svakoga gledaš kao naj... naj... naj... najboljega prijatelja. I zato si prema svima ljubazan i dobar, svima rado pomažeš, dijeliš zadnju kockicu čokolade... I sve to, i još puno, puno toga čine tako lako da lakše ne može biti. Uistinu, voljeti je lako. Na kraju su odlučili nacrtati ljubav. Crtaju još uvijek, i to svaki dan. I pričaju o ljubavi i, a to je najvažnije, žive u ljubavi i žive ljubav. Ima li što ljepše od toga?
                    ***
Odrasli kažu "Ljubav je teška", 
ja im kažem "To je pogreška!"
Uvijek ću misliti da nije tako,
jer ja volim vrlo lako:

Koku što jaje daje,
psića što glasno laje,
cvijet u travi,
zvrk na jednoj glavi,
baku sa štapom,
djeda s kapom.

Eto tako.
Voljeti je lako.