Zagrebačka violinistička škola: povodom 140. obljetnice rođenja Václava Humla

Václav Huml

Václav Huml, violinist češkoga porijekla (Beroun, Češka 1880. - Zagreb 1953.), istaknuti je violinski pedagog čiji je rad obilježio razvoj gudačkog umijeća u Hrvatskoj i šire.
Diplomirao je 1899. kod profesora Otakara Ševčika na Konzervatoriju u Pragu. Tijekom studija bio je druga violina u Kvartetu Praškog konzervatorija. Odlični nastupi dovode ga do prvog profesionalnog angažmana kao koncertnog majstora Lavovske filharmonije.
Godine 1903. postavljen je za učitelja violine u glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a od 1905. do 1914. i komorne glazbe. Zbog mobilizacije nije predavao između 1914. i 1916. Nakon utemeljenja Muzičke akademije, 1921. postaje profesor violine i taj posao radi do smrti 1953. Na Akademiji je predavao i komornu glazbu, osim za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je umirovljen. Od 1924. do 1951. bio je pročelnik gudačkog odjela. Na početku svog rada u Zagrebu nastupao je solistički i u komornim sastavima, kasnije se posvećuje isključivo pedagoškom radu.
O njegovom visokom ugledu svjedoče česti pozivi iz različitih dijelova svijeta da postane profesor violine. Međutim od kada je kao mladi majstor violinističke umjetnosti došao je u Zagreb, ostao je ovdje do kraja života, oženio se, imao djecu i potpuno se stopio sa sredinom u koju je došao. Djelujući kao violinski pedagog 50 godina utemeljio je i bio pedagoški vođa Zagrebačke violinističke škole, u početku nazivane Humlova škola, kasnije poznate i kao Hrvatska violinistička škola, danas najpoznatije pod nazivom Zagrebačka violinistička škola.
Njegov dolazak u Zagreb značio je prekretnicu u nastavi violine u nas. Svojom sustavnošću, upornošću i predanošću pedagoškom radu odgojio je velik broj vrsnih violinista, solista, komornih i orkestralnih muzičara te violinskih pedagoga. Hrvatski glazbeni zavod utemeljio je 1953. godišnju nagradu koja nosi ime Václava Humla, a dodjeljuje se najboljem diplomantu violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njemu u čast njegovi učenici osnovali su Međunarodno violinističko natjecanje, od 1977. u Zagrebu se svake četiri godine održava Međunarodno violinističko natjecanje „Václav Huml“. Osnutku natjecanja prethodio je Memorijal „Václav Huml“, održan 1973. u Hrvatskom glazbenom zavodu povodom 20. obljetnice profesorove smrti.

Zagrebačka violinistička škola

„Zagrebačka violinistička škola rezultat je sretne simbioze pedagoškog majstorstva, rada, marljivosti i željezne discipline profesora Humla, koju je tražio i od svojih učenika te velikog broja talenata željnih znanja, napretka i uspjeha i uvjerenih u to kako će kao Humlovi učenici postići najviše.“ Biti učenik profesora Václava Humla bila je čast.[1]
Huml stavlja težište na usavršavanje violinske tehnike, postizanje čistoće intonacije, preciznu i strogu disciplinu te virtuoznost. U početku slijedi pedagoške metode svog učitelja Ševčika, a kasnije preuzima i elemente Ruske violinističke škole, posebno violinista i pedagoga Leopolda Auera, škole koja je kasnije prevladala u čitavoj Rusiji. Kasnije je na Humlovo učenje utjecao i Karl Flesch, violinski pedagog i virtuoz.
Za stvaranje pojma violinističke škole zaslužni su i profesionalni uspjesi zagrebačkih gudača širom svijeta, kao direktan ili indirektan rezultat Humlova učenja i generacije njegovih učenika pedagoga. Njegov najpoznatiji učenik svakako je Zlatko Baloković, a podučavao je Miroslava Šlika, Vladimira Kolića, Doru Pejačević, Marijanu Schön, Ladislava Miranova, Mary Žeželj, Bracu-Milana Jovanovića, Ljerka Spillera, Lazara Marjanovića, Ivana Weilanda, Aleksandra Szegedija, Alberta Dermelja, Ivana Pinkavu, Stjepana Šuleka, Ljudevita Dobronyja, Filipa Matheisa, Milana Tarbuka, Petra Toškova, Josipa Klimu, Zlatu Špehar, Milana Žepića i još mnoge druge.
Zahvaljujući redovitim međusobnim stručnim kontaktima s nizom uglednih violinističkih pedagoga, Zagreb, kao jedan od centara violinističkih škola i poslije Humlove smrti postupno sintetizira i asimilira elemente raznih škola. Ovaj razvojni proces u stalnom je tijeku do danas.

^{[1] Zagrebačka violinistička škola uz kratki povijesni razvoj sviranja violine u Hrvatskoj / Zlatko Stahuljak ; [prijevod Graham McMaster]. 2. dopunjeno izd.. Zagreb : Međunarodno violinističko natjecanje "Václav Huml", 2009. Str. 10-11}

Komorno sviranje

Osim usavršavanja solističkog sviranja, profesor Huml posebnu pažnju posvećuje skupnom sviranju. Zagrebačka komorna udruženja i sastavi priznati su širom svijeta.
Humlovom zaslugom, brigom i nadzorom gudački sastav orkestra Muzičke akademije u Zagrebu između dva svjetska rata bio je na osobitoj visini te je nadmašio orkestre na susjednim ustanovama.
Sa skupinom svojih studenata osnovao je kvartet sa Zlatkom Balokovićem i Ladislavom Miranovim na violini.
Zagrebački kvartet najstariji je hrvatski komorni ansambl. Godine 1919. utemeljili su ga violinisti Václav Huml i Ladislav Miranov, violist Milan Graf te violončelist Umberto Fabbri. Drugo razdoblje Kvarteta započinje 1954. kada ga počinje voditi Josip Klima. Već od prvog koncerta ideja je bila proslaviti zagrebačke gudače, a ujedno potaknuti naše skladatelje da skladaju gudačke kvartete. Uz standardni svjetski, osobito slavenski glazbeni repertoar Kvartet posebnu pažnju posvećuje djelima domaćih kompozitora i na svakom programu ima barem jedno domaće djelo, zbog čega ima neprocjenjiv utjecaj na razvoj domaće komorne muzike. Od početaka do danas često je mijenjao članstvo te imao uspone i padove, ali odnos prema repertoaru ostao je uvijek isti.
Nastupao je širom svijeta i dobivao najpohvalnije kritike, 1930-ih bio je na listi najglasovitijih menadžerskih kuća i bio nešto najbolje što se u ono vrijeme moglo čuti. Zahvaljujući odnosu prema repertoaru Zagrebačkog kvarteta, naša se komorna muzika sluša širom svijeta, a za to je temelje postavio upravo Václav Huml, njegov idejni začetnik i prva violina.
Profesor Václav Huml utjecao je i na violončelista Rudolfa Matza koji je okupio dvadesetak najboljih instrumentalista i 1937. osnovao Zagrebački komorni orkestar. Sam Huml stručno je nadgledao rad orkestra kroz individualno vježbanje, skupni rad dionica te rad čitavog orkestra u cjelini. Orkestar djeluje do 1941. godine.
Komorni orkestar Radio Zagreba, osnovan je 1951. godine. Profesor Stjepanom Šulekom kao dirigent slijedio je glavne postavke svog učitelja Humla.
Violončelist Antonio Janigro osniva 1954. Zagrebačke soliste. Uz pomoć Stjepana Aranjoša i Ive Vuljevića pozivaju veći dio članova bivšeg Zagrebačkog komornog orkestra da im se pridruže. Tradiciju samoorganiziranja gudača slijedi niz sličnih komornih sastava i u drugim mjestima Hrvatske i svijeta. Na ovaj se način pedesetogodišnji rad profesora Humla, neobično uspješan i plodan, koji je pridonio razvoju muzičkog života u Hrvatskoj, indirektno i dalje širi i preko granica zemlje u koju je došao kao stranac, a koja je postala njegova druga domovina.

Zlatko Baloković : povodom 125. godišnjice rođenja i 55. godišnjice smrti

Osim usavršavanja solističkog sviranja, profesor Huml posebnu pažnju posvećuje skupnom sviranju. Zagrebačka komorna udruženja i sastavi priznati su širom svijeta.
Humlovom zaslugom, brigom i nadzorom gudački sastav orkestra Muzičke akademije u Zagrebu između dva svjetska rata bio je na osobitoj visini te je nadmašio orkestre na susjednim ustanovama.
Zagrebački kvartet komorni je gudački ansambl koji su 1919. u osnovali Václav Huml, Milan Graf, Ladislav Miranov i Umberto Fabbri. Drugo razdoblje Kvarteta započinje 1954. kada ga počinje voditi Josip Klima. Već od prvog koncerta ideja je bila proslaviti zagrebačke gudače, a ujedno potaknuti naše skladatelje da skladaju gudačke kvartete. Uz standardni svjetski, osobito slavenski glazbeni repertoar Kvartet posebnu pažnju posvećuje djelima domaćih kompozitora i na svakom programu ima barem jedno domaće djelo, zbog čega ima neprocjenjiv utjecaj na razvoj domaće komorne muzike. Od početaka do danas često je mijenjao članstvo te imao uspone i padove, ali odnos prema repertoaru ostao je uvijek isti.
Nastupao je širom svijeta i dobivao najpohvalnije kritike, 1930-ih bio je na listi najglasovitijih menadžerskih kuća i bio nešto najbolje što se u ono vrijeme moglo čuti. Zahvaljujući odnosu prema repertoaru Zagrebačkog kvarteta, naša se komorna muzika sluša širom svijeta, a za to je temelje postavio upravo Václav Huml, njegov idejni začetnik i prva violina.
Profesor Václav Huml utjecao je i na violončelista Rudolfa Matza koji je okupio dvadesetak najboljih instrumentalista i 1937. osnovao Zagrebački komorni orkestar. Sam Huml stručno je nadgledao rad orkestra kroz individualno vježbanje, skupni rad dionica te rad čitavog orkestra u cjelini. Orkestar djeluje do 1941. godine.[2]
Komorni orkestar Radio Zagreba, osnovan je 1951. godine. Profesor Stjepan Šulek kao dirigent slijedio je glavne postavke svog učitelja Humla.
Violončelist Antonio Janigro osniva 1954. Zagrebačke soliste. Uz pomoć Stjepana Aranjoša i Ive Vuljevića pozivaju veći dio članova bivšeg Zagrebačkog komornog orkestra da im se pridruže. Tradiciju samoorganiziranja gudača slijedi niz sličnih komornih sastava i u drugim mjestima Hrvatske i svijeta. Na ovaj se način pedesetogodišnji rad profesora Humla, neobično uspješan i plodan, koji je pridonio razvoju muzičkog života u Hrvatskoj, indirektno i dalje širi i preko granica zemlje u koju je došao kao stranac, a koja je postala njegova druga domovina.
Zlatko Baloković : povodom 125. godišnjice rođenja i 55. godišnjice smrtiZlatko Baloković violinski je virtuoz rođen 1895. u Zagrebu. Godine 1924. trajno se nastanio u SAD-u, 1926. vjenčao s Joyce Borden, kćeri američkog milijunaša, a 1941. dobiva američko državljanstvo. Umro je 1965. u Veneciji, na putu prema Zagrebu gdje je trebao postati počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Pokopan je na Mirogoju.
Violinu je učio kod Václava Humla u Zagrebu, a od 1911. do 1913. kod Otakara Ševčika u Majstorskoj školi Muzičke akademije u Beču gdje je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. Na njegovom prvom samostalnom koncertu, u Zagrebu 1913., bila su prisutna oba njegova učitelja. Nakon toga drži koncerte širom svijeta i svira s najpoznatijim orkestrima. Do 1932. svirao je na svim kontinentima. Temperamentan po prirodi duboko je proživljavao sve što svira, a ono što je osjećao uspijevao je prenijeti publici. Nažalost ne postoje snimke Balokovićevog sviranja dok je njegova interpretacija bila na vrhuncu, sve snimke koje postoje snimljene su nakon Drugog svjetskog rata.
Baloković se bavio i humanitarnim radom.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata održao je u Zagrebu mnoge koncerte u korist Međunarodnog crvenog križa. Tijekom Drugog svjetskog rata prekinuo je koncertnu aktivnost, a kao predsjednik Vijeća američkih Hrvata, zajedno sa suprugom organizira američku pomoć i šalje je u domovinu. Kao predsjednik Društva prijatelja nove Jugoslavije humanitarnu je aktivnost nastavio i nakon rata. Od 1948. do 1965. nastupao je pretežito na dobrotvornim koncertima. Za svoj rad dobio je najviša jugoslavenska odlikovanja.
Violina simboličnog imena „King“ rad Giuseppea Guarnerija del Gesù izrađena je 1735. Njezin posljednji vlasnik, Zlatko Baloković, oporučno ju je ostavio hrvatskom narodu. Nakon njegove smrti njegova udovica Joyce predala ju je Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti gdje se čuva od 1968., zajedno s njegovom glazbenom ostavštinom i drugim vrijednim umjetničkim djelima. Ta je violina jedan od najdragocjenijih instrumenata u Zagrebu.
Godine 1966. njegova udovica utemeljila je zakladu Zlatko and Joyce Baloković Scholarships iz koje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dodjeljuje stipendije za školovanje hrvatskih studenata na Harvardu.
Godine 1971. pri Centru za kulturu i obrazovanje općine Pešćenica, danas Centar Knap, počinje s radom Muzička škola „Zlatko Baloković“.[3]
 
Više o Zagrebačkoj violinističkoj školi možete pogledati na našem katalogu.

^{[2]„Violinisti Mladen Dervenkar i Marko Mađarić, okupili su 2004. petnaest mladih vrhunski obrazovanih gudača s Muzičke akademije u Zagrebu i nanovo pokrenuli Zagrebački komorni orkestar koji je Rudolf Matz okupio još davne 1937. godine s idejom da nastave tradiciju zagrebačke violinističke škole.“ (izvor: https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=63480 (preuzeto 15. 8. 2020.))
[3] Zagrebački leksikon / [urednici Josip Bilić, Hrvoje Ivanković]. Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" [etc.], 2006. Sv. 1 : A - Lj. Str. 526_​}