Zagrebački tići

Sve toplije sunčeve zrake dozvale su ptice, zahvaljujući čijem su sve glasnijem pjevu jutra u DV Grigora Viteza gugutavija, cvrkutavija, šarenija i osmjehnutija no inače. Bio je to radosni poticaj odgojiteljici savjetnici i dramskoj pedagoginji Božici Knežević i odgojiteljici Dijani Horvat da znanje o pticama, koje su odgojnoj skupini Medvjedići prenijele tijekom zime, potvrde šetnjama kroz zagrebačke parkove jer, kako još stari Latini rekoše: „Ponavljanje je majka znanja.” 
Djeca su već znala koje ptice žive u hrvatskim krajevima, znala su nabrojiti puno stanarica i selica, znala su kakve im je boje perje i što jedu. Slušajući njihov pjev, natjecala su se tko će od njih brže pogoditi o kojoj se vrsti radi. Radosno su oponašali njihov cvrkut, lamatali ručicama kao krilima, skakutali i okretali glavice poput vrapčića.
Po povratku u vrtić, odgojiteljice su pripremile papir, boje, kistove i sve drugo što im je bilo potrebno za zajednički polazak u avanturu crtanja, slikanja i cvrkutanja. Djeca su slikala sve ptice koje su vidjela u šetnji, ali i one koje žive u njihovoj mašti, što je jako, jako važno. Naime, kako reče Albert Einstein: „Mašta je mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet.“ Tako su izmaštali i naziv svoje izložbe.
 

Gle, slavuj:
nožice uprljane muljem
čisti o cvijet šljive.

Issa (1763. - 1828.)