Zagrebačkim ulicama
Slikarica Janica Šterc, rođena je 24. svibnja 1957. godine u Sisku, a odrasla u Desnoj Martinskoj Vesi, selu smještenom na desnoj obali Save, tridesetak kilometara nizvodno od Zagreba, a deset kilometara uzvodno od Siska. Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977. godine, Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu od 1972. godine.Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 122 izložbu slika od kojih 44 samostalne izložbe, među kojima je i ova izložba Zagrebačkim ulicama (pogledajte galeriju slika).
Riječju i stihovima obogaćuje svoje slike, a slikama obogaćuje svoje pjesme, pjevajući i slikajući o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a) i drugih likovnih udruženja.
Istaknuti cjeloviti likovni serijali su joj:
- “Hrvatska u srcu“ 1998. godine
- „...tak imam te rad“ 1998. godine
- „Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca“ 2000. godine
- „Poetizirani Zagreb“ 2004. godine
- „Žarna nit likovnog svjetla“ 2004. godine
- „Suncem obasjana“ 2005. godine
- „Život je ljubav“ 2005. godine
- „Boje i miris prirode“ 2005. godine
- „Zagrebu za Božić“ 2005. godine
- „Ja se konja bojim“ 2006.godine
- „Kraj izvora žive vode“ 2006. godine
- „Masline i kamen“ 2006. godine
- „Mojem Zagrebu za Božić“ 2010. godine
- „Sv. Otac Ivan Pavao II“ 2011. godine
- „Pulske vedute“ 2011. godine
- „Zagreb i ja volimo se javno“ 2012. godine
- „Plave marine“ 2013. godine
- „Ljetne radosti“ 2015. godine
- „Posveta prijateljstvu“ 2016. godine
- „ Prijateljstvo“ 2017. godine
- “Pod jednim kišobranom“ 2017. godine
- „Posavina, Radići i ja“ 2018. godine
- „ I još jedno prijateljstvo“ 2018. godine
- „Čarolija života“ 2019. godine
- „ Zagrebačkim ulicama“ 2019. godine
„...na njene izložbe izlaze kompleti novih radova, bez daljnjega svjedoče da se radi o kreativnoj, produktivnoj i aktivnoj autorici žestokog stvaralačkog impulsa, autorici široke lepeze vizija, koje rado dijeli s publikom. Ovom uvodnom mišlju, koja je dovoljna da zainteresira i one koji se prvi puta susreću s njenim radom, najavljujemo izložbu „Zagrebačkim ulicama“, zagrebačke slikarice Janice Šterc. Bez obzira na opću poznatost motiva, Janičin rukopis snažno dominira nad sujetom. Poigravanje iscrtanim okvirima ili mekim, razvodnjenim prelazima bridova, rezultira likovnim efektima, koji ponovo iznenađuju i izazivaju spontanu radost oka promatrača. Tako autorica postiže da njen osobni likovni idiom dominira ovom likovnom pričom, dok motivi Zagreba dobivaju još jednog novog, originalnog interpreta. Janica uranja u čarobni svijet slikarstva, rado istražujući među različitim slikarskim tehnikama. I ovom prilikom, uživat ćemo u tematskoj galeriji Janičinih ulja na platnu, nastalih iz uzajmne ljubavi slikara i grada.“
dr. sc. Zdenko Balog
Moj Grade na obali Save
Tu sam već više četiri desetljeća, tvoja stanovnica
suživjela se s tobom tvoja purgerica.
Kao malena u tebe došla, sama korak po korak ulice ti upoznavala,
oslikala sam te do danas sa svim tvojim znamenitostima
šest svojih likovnih priča tebi sam poklonila.
Volim tvoje mostove što me svakodnevno preko Save prenose
volim Savu - na njezinoj obali sam se rodila nizvodno tu od Zagreba,
volim te Grade, ponajviše za nedeljnih jutra, okupanih i opranih ulica
i snenih još nas hodača što u crkvice tvoje na misu odlaze
il na Dolac, za ručak, po namirnice.
Tramvajem do Jelačić placa dojdem i lagano do Sv. Marka Tomićevom pojdem
zahvalu za radost rečem, molitvicu za blagoslov u tjednu što slijedi izrečem
i pojdem onda do Kamenih vrata, sjetim se tu Dore Krupičeve iz Zlatarevog zlata
sjeta me neka tada obuzme, prekrižim se samo kod divne Gospe
i užurbanim korakom Radičevom se spustim do Jelačića bana.
I s Lotrščaka tada obično top podne grune, a golubovi
kej hrani ih suhim kruhom neka baka, prhnu od straha, a i ja se lecnem:
„Pa, kej već je podne“, ni osjetila nisam.
Krenem doma, al tramvaja nema, protrčim tad Zrinjevcem kraj starih platana.
S mosta mi pogled spram Save krenu,
tijelo zadrhti,
„diši duboko, diši, samo diši“, prozborih glasno sebi
divni si moj Zagreb grade i lijepo je živjeti u tebi.
Janica Šterc