Zagrebačkim ulicama

Izložba 08.11.2021. - 07.12.2021. Knjižnica Prečko Janica Šterc
Slikarica Janica Šterc, rođena je 24. svibnja 1957. godine u Sisku, a odrasla u Desnoj Martinskoj Vesi, selu smještenom na desnoj obali Save, tridesetak kilometara nizvodno od Zagreba, a deset kilometara uzvodno od Siska.  Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977. godine, Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu od 1972. godine.
 
Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 122 izložbu slika od kojih  44  samostalne  izložbe, među kojima je i ova izložba Zagrebačkim ulicama (pogledajte galeriju slika).
 
Riječju  i stihovima obogaćuje svoje slike, a slikama obogaćuje svoje pjesme, pjevajući i slikajući o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi.
 
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a)  i drugih likovnih udruženja.
 


Istaknuti cjeloviti likovni serijali su joj:
  1. “Hrvatska u srcu“ 1998. godine
  2. „...tak imam te rad“ 1998. godine
  3. „Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca“ 2000. godine
  4. „Poetizirani Zagreb“ 2004. godine
  5. „Žarna nit likovnog svjetla“ 2004. godine
  6. „Suncem obasjana“ 2005. godine
  7. „Život je ljubav“ 2005. godine
  8. „Boje i miris prirode“ 2005. godine
  9. „Zagrebu za Božić“ 2005. godine
  10. „Ja se konja bojim“ 2006.godine
  11. „Kraj izvora žive vode“ 2006. godine
  12. „Masline i kamen“ 2006. godine
  13. „Mojem Zagrebu za Božić“ 2010. godine
  14. „Sv. Otac Ivan Pavao II“ 2011. godine
  15. „Pulske vedute“ 2011. godine
  16. „Zagreb i ja volimo se javno“ 2012. godine
  17. „Plave marine“ 2013. godine
  18. „Ljetne radosti“ 2015. godine
  19. „Posveta prijateljstvu“ 2016. godine
  20. „ Prijateljstvo“ 2017. godine
  21. “Pod jednim kišobranom“ 2017. godine
  22. „Posavina, Radići i ja“ 2018. godine
  23. „ I još jedno prijateljstvo“ 2018. godine
  24. „Čarolija života“ 2019. godine
  25. „ Zagrebačkim ulicama“ 2019. godine
 
„...na njene izložbe izlaze kompleti novih radova, bez daljnjega svjedoče da se radi o kreativnoj, produktivnoj i aktivnoj autorici žestokog stvaralačkog impulsa, autorici široke lepeze vizija, koje rado dijeli s publikom. Ovom uvodnom mišlju, koja je dovoljna da zainteresira i one koji se prvi puta susreću s njenim radom, najavljujemo izložbu „Zagrebačkim ulicama“, zagrebačke slikarice Janice Šterc. Bez obzira na opću poznatost motiva, Janičin rukopis snažno dominira nad sujetom. Poigravanje iscrtanim okvirima ili mekim, razvodnjenim prelazima bridova, rezultira likovnim efektima, koji ponovo iznenađuju i izazivaju spontanu radost oka promatrača. Tako autorica postiže da njen osobni likovni idiom dominira ovom likovnom pričom, dok motivi Zagreba dobivaju još jednog novog, originalnog interpreta. Janica uranja u čarobni svijet slikarstva, rado istražujući među različitim slikarskim tehnikama. I ovom prilikom, uživat ćemo u tematskoj galeriji Janičinih ulja na platnu, nastalih iz uzajmne ljubavi slikara i grada.“
 
dr. sc. Zdenko Balog
 
 
Moj Grade na obali Save
Tu sam već više četiri desetljeća, tvoja  stanovnica
suživjela se s tobom tvoja purgerica.
Kao malena u tebe došla, sama korak po korak ulice ti upoznavala,
oslikala sam te do danas sa svim  tvojim znamenitostima
šest svojih likovnih priča tebi sam poklonila.
Volim tvoje mostove što me svakodnevno preko Save prenose
volim Savu  - na njezinoj obali sam se rodila nizvodno tu od Zagreba,
volim te Grade, ponajviše za nedeljnih jutra, okupanih i opranih ulica
i snenih još nas hodača što u crkvice tvoje na misu odlaze
il na Dolac, za ručak, po namirnice.
Tramvajem do Jelačić placa dojdem i lagano do Sv. Marka  Tomićevom pojdem
zahvalu  za radost rečem, molitvicu za blagoslov u tjednu što slijedi izrečem
i pojdem onda do Kamenih vrata, sjetim se tu Dore Krupičeve iz Zlatarevog zlata
sjeta me neka tada obuzme, prekrižim se samo kod divne Gospe
i užurbanim korakom Radičevom se spustim do Jelačića bana.
I s Lotrščaka tada obično top podne grune,  a golubovi
kej hrani ih suhim kruhom neka baka, prhnu od straha, a i ja se lecnem:
„Pa, kej već je podne“, ni osjetila nisam.
Krenem  doma, al tramvaja nema, protrčim tad  Zrinjevcem kraj starih platana.
S mosta mi pogled  spram Save krenu,
tijelo zadrhti,
„diši duboko, diši, samo diši“, prozborih glasno sebi
divni si moj Zagreb grade i lijepo je živjeti u tebi.
 
 
                                                                                                     Janica Šterc