Žene iz Altamire

Knjiga Žene iz Altamire obuhvaća tri ciklusa pjesama, bukolike, elegije i groteske, međusobno povezanih provodnim motivom ljubavi. Ciklusima prethodi uvodna pjesma koja implicira jezičnu rekonstrukciju prostora Altamire kao simbola iskonske čovjekove naravi određene afektima i emocijama. 

Prvim se ciklusom pjesama, bukolike, uspostavlja odnos između lirskoga subjekta i objekta njegove ljubavi. Konstruira se prostor zemlje u kojoj objekt ljubavi živi te se određuju njezine značajke. Potpuno suprotna Altamiri, zemlja je to u kojoj supostoje priroda i tehnologija te u kojoj razum nastoji nadvladati nagon. “Idealna zemlja” i Altamira prostorne su manifestacije subjekta i objekta među kojima se ne može uspostaviti emotivni odnos.

Drugi ciklus, elegije, fokusira se na subjektov osobni doživljaj ljubavi, nastojeći oslikati unutarnje stanje nemira. Ljubav se ovdje poima kao destruktivna sila koja se očituje u značenjski dvostruko kodiranim motivima rata, bijega, osvajanja, političke i emotivne pobune te međusobnog uništenja koje potječe iz prirode.

Treći ciklus, groteske, subjektovo iskustvo ljubavi proširuje na sve potencijalne ženske subjekte. Ljubav se sagledava iz ženske perspektive te se nastoji istaknuti tragičnost “žena iz Altamire”, onih koje su zatvorene u “vlastitu špilju” i podređene kako svome emotivnom svijetu, tako i društvu, normama i muškarcima. Ciklus se bavim problemom apsurdnih očekivanja koja se postavljaju kao uvjet za ostvarenje ljubavnog odnosa i oblikovanje vlastitoga identiteta. / www.mvinfo.hr