Zimska bajka

Alenka Tominac, rođena 1971. godine u Karlovcu, po zanimanju ing. strojarstva, živi i radi u Dugom Selu. Aktivno se počela baviti slikarstvom 2017. godine. Do danas ima više od 500 radova u olovci, tušu, pastelu, ulju, akrilu i akvarelu. Samostalno je izlagala 9 puta. Sudjelovala je na 90-tak skupnih izložbi od kojih je desetak međunarodnih (Slovenija, Ekvador, Singapur, Peru, Turska)
Aktivni je član HDLU Zagreb, ULAK-a Karlovac, HSK-a, Ludvig design-a.
Često sudjeluje na likovnim kolonijama.
Krajem 2021. godine u časopisu za kulturu i književnost “The Split Mind” objavljuje rad “Maslina”
 
 
Alenka Tominac stvorila je i uspostavila jedno zanimljivo, estetski sugestivno, individualno prepoznatljivo, stilski profilirano realističko, i vrlo ekspresivno slikarstvo. Prepoznatljiv likovni stil oblikuje i definira posljednjih sedam godina otkada se aktivno bavi slikarstvom, premda slika odmalena. Slikati je učila od vrsnih likovnih pedagoga Svebora Vidmara i Ivane Vulić. Njezina likovna istraživanja iskazuju intenzivnu zrelost vlastitoga intimnog i poetskog svijeta u kojemu likovna kvaliteta i iznimno izražen senzibilitet uzlaze u sfere izvanredne sugestivnosti. U nekih autentičnih umjetničkih nerava poput njezina ljepota obitava u osjetilnome, pa i senzualnom iskustvu. Njezine slike, odnosno prizori pejzaža, mogu se smatrati mimetičkim odrazima stvarnosti. Svaki rad, svaki prizor, svaki pejzaž i svaka inscenacija nisu stvoreni direktnim promatranjem po principu zornosti, već su nastali  na poligonu ostrašćene memorije. Slikarica odbacuje plenerizam, slikanje direktno u prirodi po modelu, da bi krajolike slikala po sjećanju, dakle doživljavanju viđenoga i osjećanog, izjednačujući svjetlost s masom raslinja pretvorenih u slikarsku vještinu. Ti su krajolici platforma za izražajni iskaz univerzalne duše prirode, unutar jasne toponimske konkretne naznake. Efekti prelijevanja svjetlosti po površinama prirodnih formi i oblika istražuju bogatstvo kontrasta tamnijih i svijetlijih fenomena. Postaju intenzivnim simbolima traganja za izgubljenim rajem, za duhovnim zavičejem i u svojemu hermetičkom intimizmu zahtijevaju zadržavanje mentalnih i psiholoških korijena osjetljivog, i krajnje senzibiliziranog umjetničkog bića. Za umjetnicu umjetnost predstavlja vizualni spektakl ugrađen u svojevrsni dijalog oka, sjećanja i svijesti. Tema i motiv više je nego (neo)konzervativno tradicionalan: običan pejzaž, obična priroda, svakodnevno sveprisutna. No, u ovome se slučaju radi o promotrenom i doživljenom te interpretiranom prema jednoj gotovo nadrealnoj atmosferskoj inscenaciji koja ove slike čini ove naprosto čarobnim. Po riječima same autorice, slika ''iz glave'', po sjećanju koji joj se utisne u svijest, a slika u atelijeru.
 
Doc. dr. sc. Enes Quien

Izložba je u sklopu Projekt 65 plus.