Zimski intermezzo
„Irena Sara Mraz slikarica je takvih nježnih zimskih veduta koje svojom poetskom pitkošću plijene pozornost gledatelja i gotovo da pozivaju na zajedničku točku promatranja pa i divljenja. Bilo da je riječ o tehnici akrila na platnu ili pak o akvarelima, slikarica ne odustaje od svoje prozračene perspektive kojoj nadodaje tek toliko boje koliko je nužno za osjet topline u zimskome ugođaju. Slikajući kao da otopljuje hladnoću i nudi ugođaj mekoće i sljubljenosti s motivom. Je li riječ o zimskom jezercu s kućicom u pozadini ili pak o vrbama nad smrznutim potočićem, slika li tek ptičice na snijegom posutim brezama ili je kao motiv uzela lisice ispred oronule kuće u snježnom pejsažu, slikarica nas uvjerljivo vodi u svoj začarani svijet nježnog i toplog doživljaja zime. A taj topao zimski intermezzo uslijedit će i na većini ostalih slika kojima ona nudi motive toplih voćki u snježnome krajobrazu, prikaza nabrekle šume i kuće na osami, ljudi s kišobranima na ledenom trgu ili dvorca uz rijeku koja vijuga, odnosno djevojčice s fenjerom i mačkom – uvijek će biti riječ o svečanoj jednostavnosti zime dočarane sjetnim i nježnim potezima kista, minimalnom kolorističkom intervencijom.
Olga Mička svojim sjajnim grafikama nastavlja se na poetiku zime upotrebljavajući tehniku laviranog tuša na papiru i ugljenog štapića na platnu. Tim tehnikama uspijeva prenijeti motiv zimskog krajobraza oslobođena zakona egzaktnosti pa i akademske strogosti te ga interpretira u poetskoj ekspresiji. Ove slike zadivit će nas jednostavnošću koja iz njih izbija (sve ako je tehnika i vrlo zahtjevna). Mrlja se crtežu sljubljuje kao njegovo tijelo, kao naznačen obuhvat cjeline i kao kontrapunkt slikarske perspektive. Motivi usamljene kuće pred kojom je prtina, a iza koje se mirno smjestila šuma, pa tek naznačen brijeg s rijetkim jelama do kojih vode utrte staze, pokazuju do koje je mjere slikarica usvojila viđenje perspektive i kojom nježnošću – napuštajući viškove koji bi opterećivali sliku – ona prilazi motivu. Nasukan čamac na rubu rijeke ili jezera podno snježnog brijega ili pak usamljena vrba, odnosno snježna staza u rijetkoj šumi, takve su poetske perspektive kojima tek nekoliko zasjenčanih poteza naznačuje prozračen pogled pun toplog i nježnog ugođaja. Nešto snažnije su grafike koje slikarica izvodi ugljenim štapićem crtajući dvorce (Medvedgrad, Vukovar, Iločki dvorac), no i ti motivi, uza svu statičnost koju imaju već po svojoj naravi, nude i doživljaj lakoće naznačene oblacima, rijekom, stablima… Sve u svemu, i ove grafike privući će gledatelja u začaran krug ljepote zime u nježnom slikaričinu kistu punom topline i radosti stvaranja.“ / iz recenzije Antona Šuljića
Izložba je dio projekta Knjižnica grada Zagreba 65 plus.
Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.