„Živ sam i dobro mi je!“ sto godina od završetka Prvog svjetskog rata

Izložbom „Živ sam i dobro mi je!“ sto godina od završetka Prvog svjetskog rata, obilježavamo kraj tog značajnog povijesnog događaja i prisjećamo se njegovih posljedica za hrvatske ljude i krajeve. Statistički podaci govore da je od 1914. - 1918. u ratnim operacijama poginulo deset, a ranjeno dvadeset jedan milijun ljudi.

Ratni vihor zbrisao je četiri golema carstva: austro-ugarsko, njemačko, tursko i rusko. Dakako da je i Hrvatska, s četiri svoje tadašnje zemlje  sastavnice: uža, tzv. Banska Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Istra, podijelila sudbinu „propale“ Austrije. Hrvati su ginuli na bojištima Galicije, Rusije, Srbije i Italije. U rovovima je život izgubilo oko 137.000 hrvatskih vojnika, dok je civilno stanovništvo kosila glad, španjolska gripa i razne epidemije. Povijesni izvori navode podatak da je od tih uzroka stradalo 109.000 ljudi.

Nakon rata, iz jednog kraljevstva uskočili smo u drugo. Prijelazni oblik bio je kratkotrajna, ali politički i povijesno važna Država Slovenaca, Hrvata i Srba, zatim Kraljevina SHS te Kraljevina Jugoslavija - u koje smo „uletjeli“, prema riječima Stjepana Radića, kao „guske u magli“. Jedan od najvažnijih književnih doprinosa o sudbini hrvatskih soldata u Prvome svjetskome ratu je Krležin dramski fragment Galicija u četiri čina, iz ciklusa Hrvatski bog Mars (poznatija pod naslovom U logoru), objavljena u časopisu Kritika godine 1922. Iako se ne zna gdje je točno bio, neupitna je njegova osobna nazočnost, kao pripadnika 25. domobranske pješačke pukovnije na ukrajinskom ratnom prostoru. Zbog toga je taj dio njegova književnog opusa dragocjeno svjedočanstvo o užasima Velikoga rata.

Izložba pokušava spojiti povijesne činjenice o ratu i njezin odraz u znanstvenoj i memoarskoj prozi i to posebice iz točke gledišta neposrednih hrvatskih sudionika rata. Tako je naslov izložbe preuzet iz uspomena o Velikome ratu Frane Dubravčića. On je, pak, naslov preuzeo s dopisnica bojne pošte na kojima je stajalo „Živ sam i dobro mi je“ ili „Zdrav sam i dobro mi je“. "Te zelene karte slali smo onda kad se spremala ofenziva, bilo s naše ili talijanske strane. Tada nismo smjeli ništa drugo pisati nego na tu kartu staviti adresu primatelja. Dakle onda, kad nam je najtjeskobnije bilo“ – piše autor.


_Literatura:

• _{Dubravčić, F. Živ sam i dobro mi je : uspomene iz Prvog svjetskog rata : 1914.-1917. / priredio i dopunio prilozima Milan F. Dubravčić. - Otočac [etc.] : Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacke [etc.], 2002.}
• _{Goldstein, I. Hrvatska povijest. - 3. izd.. - Zagreb : Novi Liber, 2013.}
• _{Nemec, K. Miroslav Krleža i Prvi svjetski rat. // Forum 53, 10/12(2014), str.1060-1095.}
• _{Pavičić, S. Hrvatska vojna i ratna povijest i Prvi svjetski rat. Split : Knjigotisak, 2009.}