Zlatko Haladi | Pogled kroz prozor

Izložba 29.08.2019. | četvrtak Gradska knjižnica Ante Kovačića Zaprešić Početak događanja: 18:30

Zlatko Haladi rođen je 4.10.1949. godine u Zagrebu, gdje je završio srednju školu za VKV majstore metalske struke. Član je Udruge „Vladimir Maleković“ od njenog osnutka. Sudjeluje na skupnim izložbama Udruge i na likovnim kolonijama u OŠ Pavla Belasa u Brdovcu. Ilustrirao je zbirke pjesama Đurđice Haladi „Moja mama v očmi čuva potočnice“ (2016.) i „Rijeci moga djetinjstva“ (2018.). Svira gitaru i sudjeluje u glazbeno-poetskim recitalima Udruge. Živi u Brdovcu.

"Od 1980. godine Zlatkov zavičaj postaje Brdovec. Živi sa suprugom Đurđicom, pjesnikinjom, i on je njezin prvi čitalac. Njihovi svakodnevni razgovori vode se oko poezije, ali i o slikarstvu. Počeo je slikati kasno (umjetnost nema godina) i nije pohađao nikakav slikarski tečaj. Samouk je i ovo mu je prva samostalna izložba. Tema - pogled kroz prozor. Kroz dan slike se mijenjaju i slikar otkriva samog sebe. Zlatko je smjelo pristupio otkriću motiva koji se kroz dan koloristički mijenja i svi ti motivi nadmašuju amatersko slikarstvo. Kroz dan slikar osjeća nemir i uzbuđenje i prenosi ga na platno u tehnici akrilika. Slika rano jutro, podne, večer, izlaz i zalaz sunca, maglu i daleki pogled prema Zagrebu i Zagrebačkoj gori. I tako ovaj svakodnevni koloristički dnevnik izaziva pažnju i šire kulturne javnosti. U Brdovcu kroz prozor Zlatkova ateljea, između zemlje i neba, nastala je umjetnička vizija u kojoj realan krajolik nije više tema, nego činilac likovnog čina. To je svijet koji se otkriva svakodnevno i polako. Monokromija sivih i prigušenih tonova odjednom postaje požar. Prigušeni kolorit odlazi u daleku jeku. Zlatkov pogled kroz prozor izmiče estetskim i stilskim određenjima. Lice u lice s prirodom on zapisuje vlastiti san i istinu. San u kojem se može prepoznati. Sa Zlatkom se poznajem dugi niz godina i upravo to staro prijateljstvo govori mi da mu s ovih nekoliko riječi javno kažem, u sedamdesetoj godišnjici života, da mu stisnem ruku. Jer ove slike ne pripadaju samo Zlatku, nego i svima nama. Na kraju, njegovo slikarstvo je na početku novih otkrića i ostvarenja."

 Drago Jančić