Zygmunt Bauman : in memoriam (1925-2017)

Ovaj je britanski sociolog rođen u Poljskoj (Poznan) 1925. Bio je židovskog podrijetla, i kao takav u neku ruku predodređen da bude antifašistički borac otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Ta mu je činjenica osigurala razmjerno dobar akademski položaj u poslijeratnoj Poljskoj, sve do kraja šezdesetih godina 20.st., kada zbog neslaganja s dominantnom verzijom dogmatskog marksizma i vala protužidovskog raspoloženja u Poljskoj odlazi u Izrael (Tel Aviv). No i tamo je imao neprilike s vlastima zbog kritiziranja izraelske politike prema Palestincima, te se na koncu 1971. skrasio u Velikoj Britaniji, Leedsu, te ga od tada pa do smrti možemo smatrati britanskim sociologom.

Ovaj buran i razmjerno dinamičan život, imao je, moguće, paralelu i u njegovom radu. Izrazito senzibiliziran za neposredan život i sve aspekte njegove dinamike, u svom je radu argumentirano razbijao ustaljene i sterilne okvire akademske sociologije otvarajući je neslućenim interdisciplinarnim područjima. Tako je u svojoj knjižici-testamentu Čemu sociologija (2014) potanko i svakome razumljivo razložio svoje stajalište o svim ključnim pitanjima suvremene sociologije. U tom djelu sažeo je svoj život i rad na najbitnije i dao smjernice kako zamišlja daljnji razvoj sociologije kao interdisciplinarne humanističke znanosti u sadašnjosti i budućnosti. Ta je knjiga istovremeno i njegov odgovor na, čini se, posvemašnju krizu institucionalne sociologije, koju Bauman vidi daleko od pozitivističkih korijena te discipline, ali i još dalje od utilitarističkih praksi i neposredne koristi koje bi od sociologije mogli imati ekonomski ili politički centri moći.

Na tragu sociologa C. W. Millsa i njegovog pojma sociološke imaginacije, Bauman kao vjerni sljedbenik Simmela, formulira pojam tekuće (fluidne) modernosti, oko kojega gradi sociološki imaginarij suvremenih društava. U tom smislu sociologiju približava umjetnostima, posebice književnosti (romanu) a razvija i dijalošku formu s teologijom kao i s drugim područjima humanistike. U biti, mogli bismo zaključiti da je dijalog ključni alat suvremene sociologije, i najbolja obrana od dogmatike i sterilnosti u koju zapada akademska sociologija.

Možemo zaključiti da će djelo Zygmunta Baumana s vremenom tek dobiti na važnosti a pri istraživanju istoga može nam pomoći i naš katalog.