Zbirka Rara, punim imenom Zbirka rijetkih knjiga i rukopisa, jedna je od tri zbirke koje djeluju unutar Gradske knjižnice. Fond Zbirke čine stare i rijetke knjige te vrijedni rukopisi domaćih i stranih autora.
Od početka svojega rada 1907. godine Gradska knjižnica koristila je „željeznu sobu“ u kojoj su se čuvale najvrjednije knjige i rukopisi. Dokaz za to nalazi se u tekstu prvih pravila Knjižnice (
Pravila i poslovnik Knjižnice kraljevskoga i slobodnog grada Zagreba), objavljenom 1908. godine, u kojem se ističe sljedeće: „prvotisci, rijetkosti i rukopisi mogu se samo pod nadzorom uređujućeg osoblja rabiti i to samo u posebnoj prostoriji knjižnice.“
To je bio početak zbirki Croatica i Rara. S vremenom se zbirka Croatica u potpunosti stopila sa zbirkom Rara i nestala kao zasebna zbirka.
Iako se fond zbirke Rara od početka rada Gradske knjižnice sustavno popunjavao, zbirka nije cijelo vrijeme imala voditelja i tek je 1955. godine cjelokupni fond zbirke stručno obrađen i izdvojen u zasebnu zbirku. Građa je tada katalogizirana, klasificirana i signirana, a podaci o nabavi i stanju fonda ažurno su uneseni u jednu od dvije inventarne knjige. Uz inventarnu knjigu za knjižnu građu posebno je izdvojena i inventarna knjiga za rukopise. Ipak, potrebno je naglasiti kako su inventarne knjige u potpunosti dovršene tek 1974. godine.
Uz Laszowskog, čije će ime zauvijek biti povezano s Gradskom knjižnicom, mnogi su ugledni građani, poznati književnici te razni kulturni i znanstveni radnici kao što su Velimir Deželić, Vjekoslav Klaić, Tadija Smičiklas, Franjo Marković i drugi, donirali knjige i time pomogli u stvaranju osnovnog fonda knjižnice. Poznato je da već 1908. godine knjižnica broji 14000 svezaka, a mnoge od tih knjiga čuvaju se i danas u zbirkama Rara, Zagrabiensia i zbirci BDI.
Kao granica do koje se uvrštavaju knjige u Zbirku uzeta je 1850. godina, tj. godina kada je većinom ručno tiskanje knjiga zamijenjeno strojnim. Iako se ova granica nastoji poštovati, u Zbirku po kriteriju rijetkosti mogu ući knjige koje su tiskane i nakon 1850. godine. Fond zbirke sastoji se od hrvatskih i stranih starih knjiga, pisanih na nekoliko različitih pisama i jezika. Zastupljena su sva tri pisma kojima su se u povijesti služili Hrvati (glagoljica, latinica i ćirilica) i sva tri narječja (kajkavsko, štokavsko i čakavsko). Otprilike četvrtinu fonda ili oko 1000 primjeraka čine hrvatske knjige.
U većoj mjeri zastupljeni su latinski, njemački i francuski jezik, a u manjoj mjeri ostali europski jezici. Njemački je jezik često pisan goticom, a većina knjižne građe Zbirke pisana je latinicom.
Osnovnu građu Zbirke čine knjige iz 16., 17., 18. i 19. stoljeća, a iznimno i rijetko iz 20. stoljeća. Također, većina knjiga pripada području književnosti, znanosti i religije, a u manjoj mjeri području filozofije, prava, povijesti, politike, geografije i umjetnosti.
Kao posebno rijetke i vrijedne primjerke treba navesti inkunabulu Biblia, cum interpretationibus hebraicorum nominum, tiskanu u Veneciji 1487. godine te inkunabulu Misal po zakonu rimskog dvora, tiskanu 1483. godine, od koje su nam ostali samo fragmenti. U Zbirci se nalaze i vrijedni misali, od kojih posebno treba izdvojiti Missale Romanum ex decreto sacrosancti Concilij Tridentini restitum, tiskan na gotici u Rimu 1571. godine, te tri primjerka Missal rimski va ezik slavenskij sazdan poveleniem p.g.n. pape Urbana Osmoga, od kojih je najraniji tiskan 1631. u Rimu na glagoljici.
