Zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić, pedeset kilometara od Zagreba. Kršten je sljedećeg dana na ime Alojzije Viktor. Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svećeništvo.
Maturirao je 28. lipnja 1916. Po završetku gimnazije mobiliziran je u austrijsku vojsku. Nakon šestomjesečnog časničkog tečaja na Rijeci odlazi na talijanski front.
U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.
U ljeto 1924. god. odlučuje se za svećeničko zvanje. Ujesen iste gopdine nadbiskup Antun Bauer šalje ga u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum, gdje Alojzije Stepinac studira od 1924. do 1931. na Papinskom sveučilištu Gregoriana.
26. listopada 1930. god. u Rimu je zaređen za svećenika. Mladu misu slavio je u crkvi Santa Maria Maggiore.
U srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraća se u Hrvatsku.
U nekoliko župa bio je kraće vrijeme upravitelj radi razriješavanja sporova između vjernika i svećenika. U slobodno vrijeme se posvećuje karitativnom radu te nadbiskup Bauer na njegovu inicijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.
Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove župe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uključuje u izravni pastoral gotovo sve redove i družbe. U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj.
Za vrijeme II. svjetskog rata i novouspostavljenoga režima, Stepinac se ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan pastirskom poslanju, javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva. Odmah po donošenju rasnih zakona, već u travnju 1941. upućuje najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.
Zbog osuda fašističkih i nacističkih progona, postao je vlastima nepoćudna osoba. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tražile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupskog položaja u Zagrebu.
Nakon završetka II. svjetskog rata i ponovne promjene vlasti, nadbiskup Stepinac uhićen je i zatvoren od 17. svibnja 1945. do 3. lipnja. 4. lipnja, sam Josip Broz Tito poziva ga na razgovor želeći uspostavu "narodne Crkve", neovisne o Svetoj Stolici, što Alojzije Stepinac nije mogao prihvatiti. Sve je to bio sastavni dio progon Crkve, usmjeren kako na kler tako i na vjernike.
U rujnu 1945. Stepinac saziva Biskupsku konferenciju kako bi se razmotrila novonastalu situacija. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano iznosi sva nasilja i nepravde što ih je nova vlast u ratno i poratno vrijeme počinila protiv vjere i Crkve.
18. rujna 1946. Stepinac je ponovno uhićen te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Premda nevin, osuđen je 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih pet godina gubitka svih građanskih prava.
19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu papa Pio XII., imenuje ga 12. siječnja 1953. kardinalom. Jugoslavenske vlasti prekinule su nato diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.
Od proljeća 1953. godine razvijaju se simptomi ozbiljnih bolesti. Odbijao je svaku povlasticu liječenja koja bi mogla značiti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred režimom.
Umro je na glasu svetosti 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Zemni ostaci bl. Alojzija Stepinca pohranjeni su iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale.
U prigodi 125. obljetnice rođenja bl. Alojzija Stepinca u vitrinama Zbirke Zagrabiensia može se razgledati mala prigodna izložba knjiga.
