Hrvatski pjesnik Dragutin Milivoj Domjanić rodio se u plemićkoj obitelji, u prigorskom mjestancu Krči kraj Adamovca. 

Školovao se u Zagrebu, gdje je bio pitomac plemićkoga konvikta. Maturirao je 1893. godine na Klasičnoj gimnaziji. 1898. završio je studij prava, a doktorirao 1899. godine. Od 1898. bio je sudski pristav, zatim istražni sudac, od 1906. vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu, a od 1918. radio je u Kotarskom sudu. 

Postao je rdedovoti član JAZU 1919., a od 1927. do smrti bio je predsjednik PEN-kluba u Zagrebu.

Prvu pjesmu, Ljubav k domovini, tiskao je u Bršljanu 1892. pod pseudonimom Milivoj Seljan.

1920. godine Velimir Deželić ml. postavio  je u zagrebačkom Teatru marioneta njegov igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel, koji je objavio pod pseudonimom Grga Vujec.

Iako je poeziju započeo pisati na standardnom književnom jeziku (Pjesme, Zagreb, 1909.), hrvatska književna povijest bilježi ga danas kao jednog od najistaknutijih pjesnika kajkavskog dijalekta, a upravo je melodioznim lirskim kajkavskim stihovima osvojio i srca čitatelja. Brojne su mu pjesme uglazbljene (skladatelji: Franjo Lučić, Vlaho Paljetak, Božidar Širola i Rudolf Matz), a najpoznatija od njih je Fala - pjesma koju je uglazbio i izvodio Vlaho Paljetak. Pjesma K suncu prosi vsaka roža udomaćila se kod hrvatskih hodočasnika, a pjeva se i u okviru liturgijskoga slavlja.

Čežnja za nedostižnom ljepotom, nostalgija za plemićkim dvorcima i perivojima, koji u njegovo doba gube svoj negdašnji sjaj postajući sve više izgubljenim krajolikom hrvatskoga plemstva, idilična mjesta seoskoga zavičaja, crkvice, proštenja i hodočašća, slavlje vjerskih blagdana- to su teme i motivi koji prevladavaju njegovom poezijom, nerijetko protkanom melankoličnim ozračjem. 

Osim svojim pjesmama, Domjanić je hrvatsku kulturu zadužio i prevoditeljskim radom. Na hrvatski kajkavski preveo je pjesničke predstavnike pjesničkoga pokreta félibrige, kojeg je utemeljio Frédéric Mistral s ciljem oživljavanja provansalsko-okcitanske pjesničke tradicije. Te je prijevode objedinio pod naslovom Popevke z provansalskoga (1933.), a popraćeni su predgovorom Ive Hergešića.

Kao kuriozitet vrijedi istaknuti izdanje pjesničke zbirke V suncu i senci (1927.), koje je ukrasnim pismom opremila Olga Höcker.

Umro je u Zagrebu 1933. godine. Na Strossmayerovu trgu u Zagrebu nalazi se njegova bista koju je izradio Vanja Radauš, a na kući u Gundulićevoj ulici, gdje je umro, Društvo hrvatskih književnika postavilo je 1973. godine spomen-ploču njemu u čast.

Tijekom lipnja u vitrinama Zbirke Zagrabiensia može se razgledati mala prigodna izložba pjesničkih zbirki Dragutina Domjanića iz fundusa Zbirke.