10. ožujka 1877. - 16. lipnja 1949.  

Nakon završene osnovne i srednje škole u Zagrebu, hrvatski arhitekt Edo Šen (Edvard Schön) 1894. godine odlazi u Beč, gdje na Tehničkoj visokoj školi studira arhitekturu. Nakon završenog studija radi u atelieru prof. Maxa Fabianija. Godine 1901. vraća se u Zagreb, gdje kao inženjerski pristav stupa u službu Gradskog poglavarstva te kao jedini arhitekt vodi sve tehničke poslove zgradarstva kao i referadu građevnog inspektorata. 1905. s Viktorom Kovačićem, Vjekoslavom Bastlom i Stjepanom Podhorskim osniva prvi Klub hrvatskih arhitekata u Zagrebu. Od 1908. do 1919. godine djeluje kao profesor Graditeljske škole u Zagrebu, osnovane 1892. pri Obrtnoj školi. 1919. imenovan je za redovnog profesora novoosnovane Tehničke visoke škole u Zagrebu.
Kao dugogodišnji gradski zastupnik i član Gradskog građevnog odbora, sudjelovao je u rješavnaju brojnih građevnih i urbanističkih problema grada Zagreba, a posebno u pripremnim radovima za donošenje nove regulatorne osnove. Tako je 1935. u suradnji s Milovanom Kovačevićem izradio studiju regulacije Kaptola, želeći pospješiti rješenje toga problema, koji ni do danas nije u  potpunosti riješen.
Arhitekt Edo Šen u stilskom je smislu stvarao svoje zgrade u rasponu od historijskog eklekticizma, odnosno klasicizma u kontekstu secesije, do funkcionalizma svojstvenog modernoj arhitekturi.
Neki od njegovih poznatijih radova u Zagrebu su palača osiguravajućeg društva "Croatia" u Masarykovoj ulici 1 (1910. g.), zgrada Tehničkog fakulteta, (1936. - 1940.g.) te stambene zgrade u Gundulićevoj br. 7 (1928.g.) i br. 34. (1932.g.).