Hrvatski povjesničar, muzeolog i konzervator. Rodio se u Novskoj 3. veljače 1875., umro u Zagrebu 2. svibnja 1943. Studirao germanistiku u Beču (1892. – 1943.), potom radio kao gimnazijski profesor u Senju, Osijeku, Bjelovaru i naposljetku u Zagrebu na gornjogradskoj gimnaziji, gdje je nekoć i sam bio đak.
U Beču, Nürnbergu i Pragu specijalizirao se za konzervaciju i restauraciju povijesnih i umjetničkih spomenika. Zauzeo se za osnivanje Zemaljskog povjerenstva za brigu o spomeničkoj baštini u Hrvatskoj i Slavoniji. Na temelju radova na srednjovjekovnim građevinama u Slavoniji 1911. god. imenovan je za tajnika tog restauratorsko-konzervatorskog Povjerenstva. Ta pozicija omogućila mu je da utječe na primjenu suvremenih načela konzervatorske službe.
Preuzeo je na sebe i obvezu evidentiranja spomeničke baštine Hrvatskog zagorja.
Od 1919.-1926. Bio je ravnatelj Muzeja za Obrt i umjetnost, a od 1928. do 1943. Muzeja grada Zagreba.  1936. primljen je u članstvo JAZU.
Objavio je mnoštvo radova iz područja povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomeničke baštine.
Posebno treba istaknuti radove iz područja povijesti, kulture i umjetnosti grada Zagreba. Temeljito se posvetio proučavanju spomeničke baštine Zagreba, što je u konačnici rezultiralo publiciranjem djela „Stari Zagreb“ u izdanju Knjižare Vasić i Horvat 194¸1. godine. Ovo djelo, nezaobilazno za proučavanje povijesti i kulture grada Zagreba, posvećeno je uspomeni hrvatskog likovnog umjetnika Branka Šenoe, sina Augusta Šenoe.


 

Dan grada Zagreba čestita vam zavičajna zbirka Zagrabiensia!