Hrvatski povjesničar književnosti i književni kritičar, teoretičar, teatrolog, prevoditelj i novinar. Utemeljitelj Odsjeka za komparativnu književnost studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine. Na tom je studiju ostao profesor sve do umirovljenja 1971.
Nakon mature na Prvoj realnoj gimnaziji u Zagrebu, studira pravo, romanistiku i germanistiku. 1927. stekao doktorat tezom Le sentiment et la pensée dans l’oeuvre de Guy de Maupassant. 1929.–1930. na Sorbonni pohađa predavanja Fernanda Baldenspergera, francuskoga komparatista književnosti, nakon čega objavljuje knjigu Poredbena ili komparativna književnost (1932.). 1936. postaje docent na Sveučilištu u Zagrebu, ali zamisao o utemeljenju Odsjeka za komparativnu književnost realizira tek 1956. Bio je prvi profesoro i pročelnikom Odsjeka, a u toj je funkciji ostao sve do odlaska u mirovinu.
Uz znanstveno djelovanje, objavio je više stotina književnih, kazališnih, filmskih i likovnih kritika, feljtona i esejističkih tekstova; radio je kao novinar, kritičar ili urednik u nizu publikacija (Obzor, Savremenik, Književnik, Hrvatska revija, Hrvatsko kolo, Vjesnik itd.) Bio je novinar agencije Havas, tajnik Francuskog instituta suradnik u nakladničkim i filmskim poduzećima (Twentieth Century Fox , član ravnateljstva zastupništva), urednik na Radio Zagrebu (1950–53). Od 1953. do 1956. godine bio je i ravnatelj kazališta Komedija.
1941–45. bio je kancelar portugalskoga konzula u Zagrebu i studirao medicinu. Bio je član Association internationale de littérature comparée i Federation internationale des traducteurs.
Raspon njegova književnokritičarskog rada bio je golem, kako u smislu tematike, tako i metodološke otvorenosti i stila koji se proteže od znanstvenog diskursa do književnopovijesnih anegdota i eseja. Sklon je ironiji i paradoksu, a komunikativnim stilom povezivao je znanost i publicistiku.
Iznimnom akribijom pisao je o književnim razmjenama i utjecajima. Bio je otvoren i različitim  medijima i dobro je poznavao film i kazalište, ali i likovnu i glazbenu umjetnost, pa i radio i televiziju. Pisao je i zapažene filmske kritike i oglede (rubrika Kinematografija u Obzoru 1929.–31.), a poticajnim napisom O filmskoj poetici (Obzor, 1929.) začetnik je teorijskog razmišljanja o filmu u Hrvatskoj.
Istaknuo se i kao prevoditelj i teoretičar prevođenja. Priredio je, popratio pogovorimai preveo na hrvatski djela oko pedeset stranih pisaca (C. Baudelaire, A. Camus, M. de Cervantes, Dante Alighieri, G. Flaubert, J. Joyce, T. Mann, L. Sterne).
U uglednom književno-komparatističkom časopisu Revue de Littérature comparée objavljivao je priloge o hrvatskoj književnoj i kazališnoj kulturi. Prvi je svojim portretom novinarke i književnice Marije Jurić-Zagorke pridonio revalorizaciji njezina opusa.
Hrvatsku književnost promatra u kontekstu europske  književnosti i sustavno naglašava njezinu stvaralačku recepciju stranih uzora ali i nacionalnu autohtonost.
Kazališnu kritiku započeo je radijskim izvješćima i britkim prosudbama zagrebačkih kazališnih predstava u zagrebačkim novinama, a kao kazališni praktičar obogatio je Komedijin repertoar brojnim novostima - od anonimnih kajkavskih autora 18. st. do Ionescove Ćelave pjevačice. U kazalištu je vidio važnog posrednika između raznih književnosti i kultura, pa je teatrološkim istraživanjima pridodao književno-komparatistička promišljanja.
Njegovo zanimanje za različite medije te njihovo povezivanje s književnošću u samom je temelju  komparatističke vokacije i njezin rezultat.
God. 1977. dobio je Nazorovu nagradu za životno djelo.
Umro je 29. prosinca 1977. u Zagrebu.