12. veljače 1877. – 25. kolovoza 1923.

Hrvatski književnik - dramski pisac, prozaik i kritičar – rodio se u Senju 12. veljače  1877.
Nakon završetka gimnazije u Senju, upisuje studij matematike i klasične filologije na Sveučilištu u Zagrebu te ga završiava  1901. godine. 1904. doktorirao je temom iz filologije (Kako je Emerik Pavić preveo Kačićev Razgovor ugodni).
Radio je kao profesor na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, lektor i dramaturg u zagrebačkome HNK-u te kao nastavnik na Glumačkoj školi u Zagrebu.
Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazališne i književne kritike, bio je aktivan u kulturnom i političkom životu (pravaški zastupnik u Hrvatskome saboru), a najveći doprinos književnosti hrvatske moderne dao je kao dramatičar. Prva mu je drama Dah, ibsenovskoga nadahnuća, praizvedena u zagrebačkome HNK-u 1901. Poslije je sve više tražio poticaje u narodnom pjesništvu i nacionalnoj povijesti. Jedan je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito Hasanaginica (1909.), koja je nastala kao obrada narodne balade. Za nju je dobio i Demetrovu nagradu.  Na repertoaru zagrebačkoga HNK-a zadržala se desetljećima. Tetralogiju Godina ljubavi (1907.) čine jednočinke Proljetno jutro (1903.), Ljetno popodne (1904.), Jesenje veče (1903.) i Zimska noć (1906.). Izvedene su mu i drame Banović Strahinja (1912.), Objavljenje (1917), Smrt Smail-age Čengića (1919.), Vučina (1921), U Bečkom Novom Mjestu (1921.) i dr. Više je djela objavio u suradnji s drugim književnicima. S Andrijom Milčinovićem objavio je naturalistički pisanu povijesnu dramu Prokletstvo (1907.), koju je cenzura zabranjivala pa je praizvedena tek 1965. U knjizi Tajna vrata (1917.) tiskao je sedam novela, objavljivanih u časopisima 1905.–17.
Teatrološki su vrijedna i njegova djela Pedeset godina hrvatskog kazališta: (1860–1910) (1910) i Hrvatska opera: (1870–1920) (1920).
Bio je iznimno uključen u život zagrebačkog kazališta.  Spomenimo dramsku prigodnicu Slava njima! : dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom u slavu 10-godišnjice otvorenja nove kazališne zgrade i s pjevanjem(1905.) i Opis slike "Slavlje hrvatske kazališne umjetnosti" ili "Pred vratima hrvatske Talije" : spomen-slika k otvaranju nove kazališne zgrade dne 14. listopada 1895. u Zagrebu : naslikao Ivan Tišov (1909.).
Održavao je korespondenciju s brojnim hrvatskim književnicima – pa tako i s A. G. Matošem i Franom Galovićem.
Umro je u Zagrebu 25. ožujka 1923.