Senj, 7. siječnja 1652. - Beč, 20. siječnja 1713.

Hrvatski književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović školovao se u svom rodnom gradu Senju, a kasnije u Zagrebu, te u Rimu. Za boravka u Kranjskoj kod povjesničara I. W. Valvasora (1676.-1677.) izrađivao je bakroreze za njegovo djelo Topographia Ducatus Carnioliae; također je započeo pisati stihove i baviti se poviješću. Godine 1678./79. vratio se u Senj i sudjelovao u pograničnim sukobima s Turcima. Kao saborski zastupnik predstavljao je Senj na saborima u Sopronu 1691. i u Beču.
Godine 1684. tiska u Linzu svoje prvo pjesničko djelo na hrvatskom jeziku – Odiljenje Sigetsko.
Od 1690. godine boravi u Zagrebu, utječući u velikoj mjeri na razvitak kulturnoga života. Godine 1694. Sabor mu povjerava vođenje zemaljske tiskare u Zagrebu. U toj tiskari on objavljuje svoje djelo Kronika aliti Spomen vsega svieta vikov.
Nakon sklapanja Karlovačkog mira 1699. godine, Vitezović je u komisiji za određivanje granica bio predstavnik hrvatskih staleža. U to vrijeme piše spomenspis Pod Drežnikom 25. XI. 1699. i djelo Oživjela Hrvatska (Zagreb, 1700.), u želji da prikaže Hrvatsku onakvu kakva je bila prije nego što su je raskomadali Mlečani i Turci.

Važno je spomenuti i njegov jezikoslovni rad: rječnik Lexicon latino-illyricum ostao je u rukopisu, dok se drugi dio nažalost nije sačuvao. U nekoliko njegovih djela sačuvane su preporuke za uređenje hrvatskog latiničnog pravopisa, koje je poslije primijenio Ljudevit Gaj.
Godine 1708. Josip I. daruje mu posjed Ščitarjevo, zbog kojeg se zapleće u imovinski spor s prijašnjim vlasnikom. Kako bi riješio taj problem, odlazi u Beč, gdje 1713. godine i umire.