Spomenik hrvatskom banu Josipu Jelačiću prvi je javni spomenik monumentalnoga značenja u gradu Zagrebu. Podignut je i otkriven 12. prosinca 1866. godine na središnjem gradskom trgu. Odluku o podizanju spomenika zbog Jelačićevih zasluga za hrvatski narod donijela je Gradska općina još 1854. god. Odbor za podignuće spomenika osnovan je 1860. godine., a novac je prikupljen dobrobvoljnim prilozima. Skulpturu je izradio kipar Antun Dominik Fernkorn (1813.-1878.). Skulptura bana Jelačića sa sabljom izvorno je bila postavljena u središtu trga  i okrenuta prema sjeveru, što se tumačilo kao simbolički stav otpora prema Madžarima. Postolje od moslavačkog granita izveli su graditelji Janko Jambrišak i Franjo Klein.
Na prednjoj strani postolja je brončana ploča s natpisom Ban Jelačić 1848., a na stražnjoj strani ploča koja nosi grb obitelji Jelačić. Oko spomenika je 1867. podignuta željezna ograda, a na njenim su uglovima postavljena četiri plinska rasvjetna stupa (kandelabra).
Nakon Drugoga svjetskog rata spomenik banu Jelačiću bio je prekriven montažnim pregradama, a 1947. godine uklonjen sa središnjeg gradskog trga. Ostatci demontiranog spomenika bili su pohranjeni u Gliptoteci HAZU (tada JAZU)sve do 1990. godine, a po osamostaljenju Hrvatske spomenik je svečano vraćen na središnji zagrebački Trg, kojemu je vraćeno ime bana Josipa Jelačića.
Novopostavljeni spomenik sada gleda prema jugu.
Spomenik banu Josipu Jelačiću na središnjem zagrebačkom trgu bio je i ostao jedan od glavnih i prepoznatljivih simbola grada Zagreba.