Hrvatski pjesnik, prevoditelj i esejist Zvonimir Golob rodio se 19. veljače 19027. god. u Koprivnici. Školovao se na gimnaziji u Zagrebu te na Umjetničkoj školi. Nakon mature 1946. godine upisao se na studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je bio isključen zbog suprotstavljanja socijalističko-realističkim angažiranim tezama Radovana Zogovića. Nakon isključenja sa studija, zapošljava se u antikvarijatu. Od 1953. godine postaje profesionalnim književnikom i uzdržava se uglavnom prevoditeljskim radom.
Sudjeluje u brojnim književnim inicijativama i redakcijama: od 1952. god. uključen je u časopis Krugovi, a od 1964.-1967. bio je urednik u Telegramu. God. 1976. postaje podpredsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1980.-83. bio je tajnik Društva.
Lirika Zvonimira Goloba obilježena je isprva lirskom introspekcijom, da bi se kasnije otvorila nadrealističkoj metaforici te ekspresivnoj snazi, slikovitosti i magiji poezije tzv. primitivnih naroda. Zajedno sa sa svojom tadašnjom suprugom Irenom Vrkljan 1958. god. sastavlja antologiju Ptica u oku sunca : pjesme "primitivnih" naroda, kojom hrvatskim čitateljima predstavlja osebujni pjesnički svijet afričkih i američkih plemena, te domorodačkih australskih naroda i onih s pacifičkoga otočja, pa čak i Eskima i sibirskih plemena.
1952. godine objavljuje zbirku nadrealističkih stihova Nema sna koji te može zamijeniti opremljenu ilustracijama Miljenka Stančića. To razdoblje zaključuje zbirkom Glas koji odjekuje hodnicima (1957.), a zbirkom Elegije, objavljenom 1963. god., daje naslutiti nova traganja koja u pjesnički izraz uvode i motive iz svakodnevnog života koje je Golob dotad izbjegavao, ali tako da oni postaju poticajem za čuđenje.
Nadahnuće erotikom sve jasnije dolazi do izražaja postajući dominantom njegove poezije, a okreće se i glazbi te zbirkom Čovjek i pas i druge šansone objavljenom 1971. godine počinje pisati šansone i druge tekstove za pjevanje, koje ponekad i sam sklada. Intenzivno surađuje s Arsenom Dedićem. God. 1963. utemeljio je skupinu Studio 64 koja je afirmirala zagrebačku školu šansone.
Nakon te „laganije“ i komunikativnije faze, vraća se zahtjevnijoj lirici te svoj pjesnički opus zaokružuje zbirkama Sjena križa (1986.) i Rana (1990.).
Vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi dao je brojnim prijevodima i prepjevima, a posebno treba istaknuti pjesničke antologije, osobito one u kojima je prikupio i predstavio hrvatsku i svjetsku ljubavnu poeziju: Gorki med : izbor iz hrvatske ljubavne poezije XIX. i XX. stoljeća te Antologiju svjetske ljubavne poezije 20. stoljeća.

U vitrinama Zbirke Zagrabiensia na drugom katu Gradske knjižnice može se od 14. veljače razgledati prigodni izbor pjesničkih zbirki Zvonimira Goloba i antologija koje je sastavio.

S lijeve strane: portret Zvonimira Goloba - crtež Miljenka Stančića