Predmetna obrada je, za razliku od UDK brojeva, sustav označivanja sadržaja dokumenata riječima prirodnog jezika, nadziranog rječnika i sintakse. Premda je i ranije u povijesti bilo primjera pokušaja bavljenja predmetnom katalogizacijom, knjižnice ju sustavnije počinju uvoditi tek od 19.st.. Jedan od najstarijih sustava predmetnog označivanja, danas široko rasprostranjen u knjižnicama diljem svijeta jest sustav predmetnog označivanja Kongresne knjižnice u Washingtonu (Library of Congress Subject Headings), utemeljen potkraj 19. st.

Osnovne jedinice predmetnog jezika su predmetne odrednice – normirane riječi koje reprezentiraju sadržaj dokumenta. Normirane su na način da im se jasno i nedvosmisleno definira značenje, sinonimi se izdvajaju i postaju pristupnice za normirane odrednice, a homonimi su označeni kvalifikatorima koji im utvrđuju jednoznačnost. Između normiranih predmetnih odrednica uspostavljene su hijerarhijske veze, odnosno povezane su unakrsnim uputnicama koje upućuju na povezanost po načelima srodnosti, podređenosti ili nadređenosti, što omogućuje kretanje po povezanim sadržajima. Predmetne odrednice mogu biti sintaktički  povezane u nizove po utvrđenim pravilima izraženim u pravilnicima za predmetnu obradu. Predmetne odrednice su jedan od najvažnijih alata u knjižnicama koje odgovaraju na pitanje koje dokumente posjeduje knjižnica na određenu temu te su tako od iznimne važnosti za zadovoljavanje informacijskih potreba korisnika.

Pogledajte normirani zapis predmetne odrednice „masovni mediji“ u katalogu Knjižnica grada Zagreba.