Pokretač znanja je radoznalost. U pozadini različitih ljudskih načina zabave, još od davnih vremena, često je stajalo znanje. S obrazovnim idejama prosvjetiteljstva i neohumanizma znanje se iz zabavne društvene igre polako pretvara u obrazovanje, čovjekovu (samo)obvezu koja bi trebala biti temeljni uvjet za razvoj modernog čovjeka. Znanje je nešto više i drugačije od zbirke neobičnosti ili slučajni isječak. Je li onda ono što gledamo u kvizovima i popularno-znanstvenim emisijama znanje?
Cilj obrazovanja prema prosvjetiteljima:
1. spoznati
2. razumjeti
3. pojmiti.
Do danas je čovječanstvo pohranilo znanja više nego ikad prije. No unatoč svekolikom porastu znanja, spoznajna sposobnost kao da sve više kržlja.2 Uzrok neobrazovanosti danas nije u intelektualnom deficitu, nedostatku informiranosti ili nedostupnosti organiziranih oblika obrazovanja, nego isključivo u odbijanju htijenja da se nešto nauči i razumije.3 Uza sve što danas ljudi moraju i mogu znati, a toga je puno, nedostaje im sposobnost sinteze. Umjesto znanja podastire se fragment, a fragment kao takav lako se usvaja, brzo prilagođava i lako zaboravi.4
Industrijalizacija znanja
Danas je znanje postalo dragocjena roba koja se skupo proizvodi, brižno čuva i požrtvovno njeguje. To lijepo zvuči, ali to zapravo znači da se stvaranje, čuvanje, raspodjela, prenošenje i primjena znanja promišlja prema modelu proizvodnje bilo kojeg dobra. Da nije tako, kako bi se inače moglo dogoditi da sveučilišta povećanje svojih istraživačkih rezultata navode u postotcima?
Iako se stalno naglašava vrijednost znanja, ono je zapravo maknuto u drugi plan jer je između prava na spoznaju i povećanja rezultata prednost data ovom drugom.
5 Timski rad, istraživačke i projektne skupine pretvaraju se u „proizvodne timove“ kojima se unaprijed zadaju ciljevi i u kojima se malo-po malo guše individualna odstupanja, a ideja obrazovanja polako prestaje biti cilj i mjerilo.
6 Tko nije spreman raditi u timovima i mrežama te se fleksibilno prilagoditi svemu što se javlja kao izazov budućnosti, ne može se prilagoditi zahtjevima tržišta. Tim forsiranjem prilagođavanja sveučilišta tržištu radnik ne postaje znalac, nego (budući) znalac postaje radnik.
7
Svi oni koji u bilanci znanja ne žele proći loše pojačat će one aktivnosti koje poboljšavaju tu bilancu. Svim je tim nastojanjima zajedničko jedno – nemaju nikakve veze sa znanjem, spoznajom, znatiželjom, idejama, istraživačkim učenjem i poučavanjem koje uči slobodi. U krajnjoj liniji nemaju ništa sa slobodom znanosti.8 Čim se sazna što se od nekoga očekuje, ta se očekivanja i ispunjavaju. Evaluacijski pritisak ne dovodi samo do umješnog žongliranja brojkama i statistikama, nego nagrađuje one koji su sposobni prepoznati koji bi od novih trendova mogli biti perspektivni i samim time više isplativi pa se ulaže u njih.9 Za idealiste gladne spoznaje i istine tu ima sve manje mjesta.
Reforme obrazovanja
Stječe se dojam da se većina današnjih ciljeva obrazovnih procesa svodi na poboljšanje mjesta na ranglisti. Pri tome se zanemaruje činjenica da se upravo uobičajenim evaluacijskim postupcima zanemaruje ono neobično, originalno, kreativno i inovativno, dakle ono što se upravo u društvu znanja predstavlja kao tako velika vrijednost.
10 Osim toga, takvi rezultati često nisu reprezentativni za populaciju iz koje dolaze, primjerice rezultati postignuti na međunarodnim učeničkim olimpijadama znanja nikako ne mogu biti mjerilo kvalitete sustava iz kojeg su ti olimpijci potekli. Zbog toga je bolji pokazatelj uspješnosti nekog nacionalnog obrazovnog sustava ujednačenost obrazovnih postignuća pojedinih škola u nacionalnom prosjeku. Što su razlike između školskih prosjeka manje sustav je bolji jer to pokazuje da su uvjeti učenja diljem zemlje ujednačeni.
11
Vlade svijeta poduprle su mnoge inicijative i inovacije u pokušaju da poprave moderno obrazovanje. Te reforme često zanemaruju da je djeci potrebno da ih dosljedno i stalno vodi netko kome vjeruju. Čak i u osnovnim školama nastavnik razredne nastave sve manje vodi razred učenika kroz sve predmete. Time se fokus stavlja na sadržaj predmeta i profesionalizaciju, a ne na obrazovanje cjelovite mlade osobe koja može postati zrela osoba samo ako provodi vrijeme s drugim zrelim odraslim osobama.
12 Mozak je najplastičniji u predškolsko doba što znači da je to vrijeme kada se može najlakše učiti.
13
Reforma obrazovanja:
1. što se želi promijeniti
2. kako izvesti promjenu.
Iako su oba aspekta obrazovne reforme jednako važna, dosadašnja je praksa pokazala da se danas provode uglavnom kao promjene kurikuluma u užem smislu te riječi, tj. kao promjene sadržaja učenja.
14
Promjene obrazovanja koje nisu sinkronizirane sa smjerom društvenih promjena imaju malo izgleda za uspjeh. Pri tome obrazovanje može ići ispred društva, kako bi ga unaprijedilo. Smjer i razlike u tempu između obrazovanja i njegove okoline također su društveno uvjetovani. Normativni teoretičari obrazovanja skloni su zamišljati idealni model obrazovanja gledan s vrijednosnog motrišta. Takav model nije moguće uspješno primijeniti upravo zato jer je obrazovanje u sprezi s gospodarskim, političkim i sociokulturnim segmentima okoline.
15
Društvo koje sebe definira kao društvo znanja rado zamišljamo kao društvo u kojem su razum i uviđavnost, prosuđivanje i oprez, dugoročno mišljenje i pametno promišljanje, znanstvena radoznalost i kritička autorefleksija, prikupljanje argumenata i preispitivanje hipoteza konačno prevagnuli nad iracionalnošću i ideologijom, praznovjerjem i odsutnošću duha.
16 Hoće li se i kako uspjeti pronaći ravnoteža između ove dvije strane pokazat će budućnost.
1 Liessman, Konrad Paul. Teorija neobrazovanosti : zablude društva znanja. Zagreb : Jesenski i Turk, 2008. str. 25-26
2 Liessman. Str. 135
3 Liessman. Str. 61
4 Liessman. Str. 8
5 Liessman. Str. 123
6 Liessman. Str. 35-36
7 Liessman. Str. 61
8 Liessman. Str. 128-134
9 Liessman. Str. 83-84
10 Liessman. Str. 82
11 Pastuović, Nikola. Obrazovanje i razvoj : kako obrazovanje razvija ljude i mijenja društvo, a kako društvo djeluje na obrazovanje. Zagreb : Institut za društvena istraživanja : Učiteljski fakultet Sveučilišta, 2012. Str. 272
12 Bortins, Leigh A. Klasika : poučavanje na temeljima klasičnog obrazovanja. Zagreb : Profil, 2012. Str. 26-27
13 Pastuović. Str. 103
14 Pastuović. Str. 49
15 Pastuović Str. 325-326
16 Liessman. Str. 23
Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Božidara Adžije
Važno je biti u PRAVU – pretražiti, razmisliti, valjano utvrditi : razvoj kritičkog mišljenja
autorica: Ana Golubić
grafički oblikovala: Iva Džambaski
Zagreb, 7. ožujka 2023.
