1. Osoba mora vjerovati u sadržaj.
2. To uvjerenje mora biti istinito.
3. Uvjerenje se mora temeljiti na nekoj vrsti dokaza.

U prošlom poglavlju govorilo se o važnosti dokaza. Danas će se opširnije govoriti o prva dva uvjeta.

Najveći dio naših uvjerenja dobivaju se od drugih ljudi i često nije jasno zašto bi ta uvjerenja trebala biti opravdana. Čini se da čak nemamo niti izravnu kontrolu nad svojim uvjerenjima. Uvjerenja nisu djelovanja, nego psihološko stanje. Ljudi često smatraju da dosta dobro razumiju ono što su naučili od drugih. Dokazano je da često imamo jak osjećaj da nešto razumijemo iako se radi o stvarima o kojima ne znamo mnogo. Taj jaki osjećaj da razumijemo povezan je s čvrstim uvjerenjem.
 

Kognitivne distorzije ili iskrivljeno mišljenje

Zašto ljudi i dalje vjeruju u ono za što postoje čvrsti dokazi da nije tako? Zato što ne znaju dovoljno da bi shvatili i ispravno vrednovali prigovore na to u što vjeruju. Taj začarani krug dodatno pojačava niz kognitivnih mehanizama koji pogrešno vode u razmišljanju i dovode do iskrivljenih rezultata. Primjerice, nekome je teško procijeniti rizike pa odabire opasniju opciju. Tipičan primjer za to je kad se umjesto leta zrakoplovom koji se čini opasan odabire vožnja automobilom, iako je statistički gledano zrakoplov najsigurnije prijevozno sredstvo.¹



Ovo su neke od kognitivnih distorzija:

• Dunning-Krugerov efekt
• sklonost potvrdi
• motivirano mišljenje
• politička i ideološka stajališta
• kognitivna penetracija
• priklanjanje mišljenju većine
• pripadnost grupi
• konfabulacija.

 
Psiholozi David Dunning i Justin Kruger dokazali su da postoji obrnuta veza između sposobnosti i samouvjerenosti. Tu pojavu nazivamo Dunning-Krugerov efekt. Taj je obrnuto proporcionalni odnos prisutan u svim područjima, od sposobnosti logičkog razmišljanja, gramatički ispravnog pisanja preko poznavanja medicine ili vještine sviranja. Niz eksperimenata pokazuje da što ispitanici lošije riješe test više precjenjuju svoje sposobnosti.

Ako se uzme u obzir kojom se lakoćom mogu pronaći informacije na internetu jasno je koliko ovaj fenomen može biti opasan. Lažni osjećaj stručnosti pojačava nesposobnost procjene koliko zapravo znamo.² Sklonost potvrdi jest fenomen koji dovodi do toga da je ljudima više stalo do potvrde onoga u što već vjeruju, nego do istinitosti njihovih uvjerenja. Zbog toga se, više ili manje svjesno, traže informacije koje potvrđuju ono što se već misli, a izbjegavaju izvori koji dokazuju suprotno. Sklonost potvrdi odlično je dokumentirana u znanstvenoj literaturi i dokazano je da se od nje vrlo teško obraniti.



Motivirano mišljenje je druga vrsta psihološkog mehanizma koji može predstavljati prepreku na putu do znanja, a cilj mu nije istina, nego zaštita uvjerenja do kojih nam je stalo. Važno je imati na umu da se to ne radi svjesno. Motivirano mišljenje nalazi se u temeljima otpora prema znanju. Izvori za ovu vrstu iskrivljenosti su različiti; osobni interes, vlastite vrijednosti, strahovi, potreba da se naglasi vlastiti identitet i sl. Čovjek se želi držati onog vjerovanja koje se podudara s njegovim političkim i ideološkim stajalištem. Ako netko kaže nešto što se ne slaže s ideološkim stajalištima, primjerice klimatskim promjenama, posjedovanju oružja ili useljeništvu, reakcija će često biti preispitivanje vrijednosti te stručne procjene, a ne preispitivanje vlastitog stajališta.

Fenomen da se shvaćanja i očekivanja miješaju u percepciju naziva se kognitivna penetracija. I taj fenomen dokazan je u više eksperimenata koji dokazuju da uvjerenja mogu utjecati na percepciju situacije.

Priklanjanje mišljenju većine unutarnji je ljudski poticaj da se radi nešto samo zato što svi drugi to rade. Pojednostavljeno rečeno, dobro se osjećamo kad radimo isto što i drugi u našoj okolini, a loše ako ne slijedimo druge. Kao da je zaključak da valjda ne mogu svi biti u krivu. Ali mogu biti u krivu, pogotovo ako dobivaju informacije iz istog nepouzdanog izvora.



Pripadnost grupi još je jedan dobro dokumentirani fenomen. Sklonost favoriziranja onoga što pripada grupi tip je predrasude koja utječe na nas na osnovnoj razini. Primjerice, pokazalo se da je čak i suosjećanje povezano s pripadnošću nekoj grupi. Konfabulacija je iskrivljena sklonost vlastitom uvjerenju. Ljudi su skloni zagovarati stajalište za koje misle da je njihovo neovisno o tome je li ono stvarno njihovo ili nije. Nekoliko je eksperimenata koji potvrđuju konfabulaciju; važnije je dobiti potvrdu za ono u što se već vjeruje nego istinitost samih uvjerenja.

Nije sasvim jasno zašto je to tako. Ako se pod svaku cijenu želi obraniti ono što se smatra vlastitim uvjerenjima, znači li to da nemamo nikakvih čvrstih stajališta? Vjerojatno ne. Moguće je da nam je više stalo obraniti sebe, a ne ono što mislimo. Moguće da je to povezano s jedinstvenom ljudskom sposobnosti za suradnju. Kako bismo zajednički ostvarili ciljeve koje sami ne bismo mogli, ključno je da se suradnja temelji na znanju i to bi moglo objasniti zašto je evolucija dovela do toga da nam je više stalo do znanja grupe nego pojedinca.³
 

Smrt stručnosti

Na internetu se lako mogu pronaći informacije o bilo čemu. Te su informacije organizirane na lako čitak način. Čitajući ih dobiva se dojam da se znanje lakše stječe i da se više nemamo razloga oslanjati samo na autoritete. Lako se stekne iluzija da smo svi stručnjaci. Taj fenomen da nestručni ljudi stalno preispituju stručnost liječnika, pravnika, ekonomista, znanstvenika i drugih postaje sve uobičajeniji u cijelom društvu. Skepsa prema struci sve više raste i počinje se govoriti o smrti stručnosti. Posljednjih se godina puno govori o smrti stručnosti i o tome kako ljudi, umorni od slušanja stručnjaka, sami žele oblikovati svoje mišljenje. Stručnost je po svojoj prirodi ograničeno područje i nitko nije stručnjak za sve. Eksperimenti pokazuju da ljudi procjenjuju stručnjake po tome prihvaćaju li njihove empirijske teze, a ne po njihovim akademskim zaslugama. Zbog društvene prirode znanosti ljudi su potpuno ovisni o drugim ljudima kad je u pitanju većina znanja koje posjeduju i zato je vrlo opasna pojava da se osoba pouzdaje samo u ono što sama vidi i doživi kao znanstveno utemeljeno.⁴





Ovim se tekstom htjelo osvijestiti na koje smo sve načine, svjesno ili nesvjesno, skloni zavaravati sami sebe. Sljedeći put nastavit će se u istom smjeru. Do tada možete riješiti kviz kojim ćete provjeriti znanje o kognitivnim distorzijama, a možete mu pristupiti putem ove poveznice.
 

---