Što je kritičko mišljenje?

Kritičko mišljenje je složeni proces koji se sastoji od analize i vrednovanja tvrdnji, pronalaženja opravdanja za tvrdnje, usporedbe s drugim tvrdnjama, generiranja prigovora tim tvrdnjama te konačnog zauzimanja stava. Kritički mislimo u profesionalnom djelovanju, u svakodnevnoj komunikaciji s drugima, svakodnevnom rješavanju problema i donošenju odluka. Kritički u ovom kontekstu ne znači kritiziranje u negativnom smislu, nego promišljeno vrednovanje koje može biti pozitivno ili negativno.¹ Da bi netko kritički promišljao treba znati procijeniti dokaze, propitati ih, analizirati ih i interpretirati.² Kritičko razmišljanje omogućuje vrednovanje i korištenje informacija za opravdanje i vrednovanje vlastitih argumenata.³ Konačno, kritičko mišljenje pridonosi razvoju učenja i poučavanja, koji kao rezultat donose dugotrajnije, dublje, uporabnije, a samim tim i vrjednije znanje.
Suprotno kritičkom mišljenju jest reproduktivno mišljenje. Ono nastaje kao rezultat ponavljanja i učenja unaprijed pripremljenih i „serviranih“ činjenica, sastoji se od ponavljanja onoga što netko misli.⁴ Proces razvoja kritičkog mišljenja nije ni brz ni lagan. Ono zahtijeva visoke razine apstraktnog mišljenja, u njega treba uložiti vrijeme, trud i strpljenje, ali dugoročna dobrobit koju kritičko mišljenje pruža u različitim područjima nadmašuje sve eventualne „neugodnosti“.⁵

Razvoj

Ocem modernog kritičkog mišljenja smatra se John Dewey (1859-1952), koji kritičko mišljenje naziva refleksivnim mišljenjem i definira ga u svojoj knjizi How we Think (Kako mislimo, 1910) kao aktivan, ustrajan i temeljit proces razmatranja vjerovanja uz razmatranje onih postavki koje podupiru to vjerovanje. Drugim riječima, definira ga kao proces traženja i primjerenog ispitivanja osnova ili dokaza za određeno vjerovanje. Refleksivnom mišljenju Dewey suprotstavlja tzv. obično mišljenje, koje podrazumijeva proces prihvaćanja vjerovanja s malo ili gotovo niti jednim dokazom.
Robert Hugh Ennis (1927), suvremeni američki filozof, jedan je od prvih teoretičara koji je razradio koncept kritičkog mišljenja. Prema njemu, kritičko mišljenje je vještina racionalnog prosuđivanja u što vjerovati ili što učiniti koja uključuje vrijednosti intelektualnog poštenja i otvorenosti, autonomije i samokritičnosti, vjernosti istini i osjetljivosti na kontekst. Prema Ennisu, kritičko mišljenje uključuje vještine razlikovanja činjenica i vrijednosti, razlikovanja eksplicitnih i implicitnih pretpostavki, razlikovanja argumentiranih i neargumentiranih tvrdnji, prepoznavanje pogrešaka u zaključivanju i određivanja snage argumenata.⁶
Ennis o osobi koja kritički razmišlja govori kao o onoj koja je otvorena uma, trudi se biti dobro informirana, provjerava kredibilitet izvora, razlikuje pretpostavke, razloge i zaključke, procjenjuje kvalitetu argumenata, može uspješno razviti i braniti logičko gledište, postavlja prikladna pitanja, formulira moguće hipoteze, uzima u obzir kontekst te na kraju zaključke donosi s oprezom.⁷
    

Sastavnice kritičkog mišljenja

Tri su dimenzije koncepta kritičkog mišljenja:

• učenje ispravnog rasuđivanja
• aktivno usvajanje sadržaja
• korištenje naučenog obrasca ponašanja u svakodnevnom životu.⁸

Kritičko mišljenje sastoji se od kritičkog slušanja, čitanja i pisanja. Kritičko slušanje je aktivno auditivno usvajanje koje uključuje analizu, prosuđivanje i vrednovanje informacija. Kritičko čitanje je dubinsko usvajanje, ali i analiza, prosuđivanje i vrednovanje pročitanih informacija, a kritičko pisanje promišljeno pismeno izlaganje koje također uključuje analizu, prosuđivanje i vrednovanje informacija. Slušanje, čitanje i pisanje su povezane, isprepletene, i komplementarne sastavnice kritičkog mišljenja. Pojedinac koji nastoji kritički pisati, pri tome treba i kritički slušati i čitati.

Kritičko slušanje, čitanje i pisanje kao podaktivnosti kritičkog mišljenja trebaju uključivati analizu i vrednovanje tvrdnji; pronalaženje opravdanja za tvrdnje koje se zastupaju; traženje manjkavosti postavljenim tvrdnjama i usporedbu s drugim tvrdnjama te naposljetku iznošenje vlastita stava.⁹
Posljednji korak u kritičkom mišljenju je donošenje zaključaka. Ljudi koji su u stanju spojiti raznolike informacije kako bi došli do zaključaka koji logično proizlaze iz raspoloživih dokaza ne generaliziraju bez dokaza. Osim toga, oni će promijeniti svoj stav kada se iznese pravovaljani dokaz. To su ljudi koji dobro prosuđuju temeljeći svoju odluku na kvaliteti argumenata.¹⁰ Kritičko mišljenje je proces koji se postupno razvija tijekom vremena te ga je, kao i sve vještine, potrebno vježbati.¹¹ U sljedećem nastavku bit će riječi o tome kako se može vježbati razvoj kritičkog mišljenja.

Ako želite provjeriti svoje znanje o kritičkom mišljenju možete riješiti kviz koji smo Vam pripremili. Kviz je anoniman, za rješavanje Vam treba samo dobra volja.
 

---