Neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata nova komunistička vlast u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji u svrhu ostvarivanja svojih političkih ciljeva i oblikovanja javnoga mnijenja, među ostalim provodi i nadzor, odnosno kontrolu nad javnom cirkulacijom knjiga u knjižnicama. Cenzura se, kao način kontrole i oblikovanja javnoga mnijenja, u vrijeme komunističkoga sustava, iako službeno nije postojala, u knjižnicama provodila na dva načina. Preventivno, u vidu preporuka ili naputaka o nenabavljanju određenih nepoželjnih naslova, i kao naknadna cenzura - izlučivanjem iz fondova onih naslova koji su u knjižnicama već nabavljeni, ali su bili u „sukobu“ s idejama i vrijednostima koje su nositelji vlasti smatrali prihvatljivima. Na tim su se pretpostavkama, ovisno o praksi pojedine knjižnice i procjeni pojedinih knjižničara, stvarali tzv. „zatvoreni fondovi“ nepoželjnih knjiga koji su, u većoj ili manjoj mjeri, bivali nedostupni članovima knjižnice, a nerijetko su pojedine knjige iz tih fondova i fizički „nestajale“.
Prvi pisani rad o praksi provođenja cenzure i stvaranja zatvorenoga fonda u Knjižnici Božidara Adžije, koji je ujedno i prvi cjeloviti prikaz takve prakse u nekoj knjižnici u Hrvatskoj, donosi autorica i kolegica Mirjana Vujić. Radi se o autoričinome diplomskom radu „Selekcija knjiga i cenzura u praksi jedne knjižnice“1, obranjenome 1991. godine, koji je prerađen u vidu članka i objavljen u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 2000. godine.2 U članku pronalazimo podatak o 814 naslova koji su dospjeli u zatvoreni fond Knjižnice neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Analizirajući cenzurirane knjige prema godini izdanja i prema sadržaju, to jest pripadajućim stručnim skupinama, autorica navodi da se najveći broj izlučenih knjiga odnosio na knjige tiskane u periodu od 1941. do 1945. godine (561 naslov) i na stručnu skupinu „jezici i književnost“ (330 naslova). Naime, komunistička je vlast 10. kolovoza 1945. godine objavila „Naredbu o zabrani ustaške i fašističke literature“3 kojom je obustavljena prodaja svih publikacija tiskanih u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. U skladu s tom naredbom pretpostavlja se da je postojao i „usmeni naputak“ da se knjige objavljene u to vrijeme premjeste u zatvorene fondove. Tako su u cenzurirani fond u Knjižnici Božidara Adžije dospjeli brojni strani i domaći književnici (D. Alighieri, F. M. Dostojevski, J. Verne, K. May, J. Kozarac, M. Begović, A. Šenoa), i to zato što su njihova djela bila objavljena na korijenskome pravopisu. Sljedeća brojčano veća skupina cenzuriranih knjiga sadržavala je publikacije objavljene prije 1941. godine iz područja društvenih znanosti (283 naslova). To su većinom bile knjige čiji su autori podržavali i promovirali ideje fašizma, nacionalsocijalizma i ustaštva (A. Hitler, B. Mussolini, J. Goebels, A. Pavelić, M. Bzik) ili su se kritički odnosili spram komunističkoga poretka u SSSR-u, odnosno prema komunizmu i/ili marksizmu općenito. U cenzuriranome fondu Knjižnice najmanji je bio broj naslova tiskanih nakon 1945. godine (32 publikacije). Tu se radilo ponajviše o izdavačima iz vjerskoga kruga, poput na primjer Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda.
Cenzurirane knjige bile su izdvojene i smještene u arhivskim prostorima Knjižnice, nisu se izlagale prilikom prigodnih izložaba knjiga, nisu se stavljale na bibliografske popise niti su se preporučivale korisnicima. Međutim, za knjige iz zatvorenoga fonda, baš kao i za knjige koje su činile „otvoreni“ fond Knjižnice, provedena je cjelovita formalna i sadržaja obrada, a pripadajući kataložni listići bili su uloženi u kataloge dostupne korisnicima. Također je postojala i mogućnost njihove posudbe, doduše, uz poseban zahtjev i dogovor s voditeljem Knjižnice i to isključivo u prostorijama Knjižnice.
Na taj su način sve cenzurirane knjige u Knjižnici bile popisane, a od ostaloga fonda razlikovale su se i signaturom koja je počinjala s brojem 098 izvedenim skraćivanjem UDK klasifikacijske oznake 098.1 za zabranjene knjige. Uz broj 098 dodavao se, nakon ortografskog znaka dvotočke, broj izveden iz stručne oznake za sadržaj pojedine knjige, npr. 098:13 KEILB p, što je signatura za knjigu „Parapsihologija i religija: okultizam i spiritizam u svietlu novijih naučnih iztraživanja“ autora Vilima Keilbacha.
Po završetku posljednje revizije zatvorenoga fonda Knjižnice 2020. godine, utvrđeno je da Knjižnica u toj skupini danas broji 526 naslova. Jedan je dio cenzuriranih naslova izgubljen, odnosno više nije u posjedu Knjižnice, poput „Marksističke filozofije prirode“ Julija Makanca, hrvatskoga filozofa i političara (1904. - 1945.) ili knjige „Nacrt hrvatske slovnice“ hrvatskoga jezikoslovca Blaža Jurišića (1891. – 1974.). Znatniji broj cenzuriranih knjiga bio je postepeno, tijekom godina, prebačen na Zaštićeni fond.
Na početku revizije odlučeno je da nekadašnji zatvoreni fond bude izdvojen kao posebna zbirka unutar Zaštićenoga fonda Knjižnice i da kao takav svjedoči o jednome vremenu. Na mrežnome katalogu, kao nekada u starome katalogu na listićima, taj je fond prepoznatljiv i dalje po signaturi koja počinje brojem 098.
Silvija Zec
Objavljeno: 20.1.2022.
1Vujić, M. Selekcija knjiga i cenzura u praksi jedne knjižnice : diplomski rad. Zagreb : vlast. Nakl., 1991.
2Vujić, M. Zatvoreni fond cenzuriranih knjiga u praksi jedne knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000), 98-108.
3Narodne novine 1(107), 3(10. kolovoza 1945.)