2011. - Stogodišnjica rođenja Bogdana Ogrizovića

Bogdan Ogrizović rodio se 30. ožujka 1911. godine u Zagrebu, u uglednoj obitelji književnika dr. Milana Ogrizovića, tada politički angažiranog u Hrvatskoj stranci prava, čiji je bio saborski zastupnik od 1910. – 1912. godine. Milan je imao tužnu sudbinu. Za vrijeme I. svjetskog rata bio je oficir austrijske vojske i vodio odsjek za kulturu u okupiranom Beogradu. Nakon rata, u Kraljevini Jugoslaviji nije mogao dobiti posao pa je zajedno sa ženom i četvero djece do smrti, 1923. godine, živio u oskudici.
 
Bogdan je već kao učenik nižih razreda gimnazije, što je danas osmogodišnja škola, bio vrlo nadaren za matematiku pa je pomagao svojim prijateljima, a kasnije i poučavao matematiku i fiziku. U višim razredima, kada je više zarađivao, financijski je pomagao obitelji. Maturirao je 1930. i upisao matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu. Kako je tada na Odsjeku za matematiku bilo malo studenata, nije se svake godine upisivala prva godina studija, već se jedne godine upisivala samo prva godina, sljedeće samo druga i tako dalje, a tek pete godine opet prva. Tako se Bogdan upisao odmah na treću godinu studija. Za tri je godine položio sve ispite i diplomirao kao profesor matematike i fizike. Profesor na fakultetu ga je htio zaposliti kao docenta i zadržati kao svog nasljednika, no on je ponudu otklonio riječima: „Na fakultet već dolaze đaci koji vole i znaju matematiku – radije ću biti profesor u gimnaziji i tamo privući mlade da nauče i zavole matematiku!“
 
Zaposlio se kao profesor matematike i fizike u gimnaziji na današnjem Rooseveltovom trgu. Nakon osnutka V. gimnazije, 1938. godine, tamo radi do hapšenja u proljeće 1943. godine. U tih samo jedanaest godina rada bio je omiljen profesor 'omražene' matematike. Đaci su ga zvali 'Grizli', a u razredima gdje je bio razrednik oslovljavali su ga s 'ti'. Đacima ne baš omiljen predmet uspjevao je predavati na tako razumljiv i privlačan način da je najniža ocjena u svim njegovim razredima bila dobar. Otkrivao je i poticao talentirane učenike za studij matematike pa su trojica od njih postali profesori matematike na fakultetima u Zagrebu i Sarajevu. Zbog previsokih je ocjena imao kroz sve nastavne godine brojne inspekcije, budući da u ministarstvu nisu mogli vjerovati da ocjene nisu poklonjene. Uvijek je govorio da svaki đak može matematiku naučiti najmanje za dobar što je i uspijevao provesti u djelo.
 
Napisao je udžbenik iz fizike za više razrede gimnazije s kolegom, profesorom Josipom Lukatelom. Također je bio jedan od rijetkih matematičara i fizičara u predratnoj Jugoslaviji koji je razumio Einsteinovu specijalnu teoriju relativnosti pa je kao predavač sudjelovao na seminaru o Einsteinovoj teoriji na Sveučilištu u Heidelbergu, 1938. godine.
 
Bogdan je s Lukatelom vodio Klub hrvatskih nastavnika i profesora, a od prikupljene članarine i dobrovoljnih priloga izgradili su 1938. godine dom u Bauerovoj ulici broj 21. S njim vodi i radionicu za izradu školske opreme u prostorijama knjižare 'Kugli' u Ilici, preko puta Gundulićeve ulice, gdje se nalazila knjižara 'Mladost'.
 
Još iz studentskih dana pripadao je ljevičarskom akademskom krugu. Prijateljuje s kompozitorima Nikolom Hercigonjom i Oskarom Danonom, pijanisticom Stankom Vrinjanin i novinarima Brankom Ivakićem i Radovanom Reicherzerom, a prijatelji ga od milja zovu 'Grizi'. Zajedno s Hercigonjom je bio duša društva koje se sastajalo gotovo svakodnevno. Često su iz šale počeli razgovarati jedan s drugim u stihovima praćeni salvama smijeha prisutnih.
 
Bio je humanist i komunist. Njegov partijski rad je bio ilegalan pa nitko u obitelji nije točno znao što radi, uključujući i suprugu Slavu. Tek je nakon rata saznala da je bio član Gradskog komiteta i predsjednik Gradskog narodnooslobodilačkog odbora, što je u miru funkcija gradonačelnika.
 
Obješen je zato  jer je drukčije mislio, drukčije radio i borio se na drugoj strani od onih koji su došli na vlast voljom njemačke okupatorske vojske i fašističke i nacističke ideologije.
 
Kada je obješen, u prosincu 1943. godine, imao je samo 32 godine.

Bogdan Ogrizović kao mladi profesor, 1934.