Pusti je da priča ciklus je radionica u kojima se raspravlja o ženskoj povijesti i svakodnevici, ženskoj književnosti, kreativnosti, načinima dolaženja do vlastitog glasa i mogućnostima njegove artikulacije. Upoznavanjem različitih autorica ispitujemo koliko nam njihovi tekstovi i preokupacije nude materijala za razgovor o našim životima te koliko su nam njihove teme bliske u današnjoj situaciji.
Čitamo tekstove VirginijeWoolf, Slavenke Drakulić, Margaret Atwood, Rose Montero, Lucije Berlin i drugih.
Voditeljica je radionice
dr. sc. Marija Ott Franolić, profesorica komparativne književnosti, koja se bavi poticanjem čitanja i povezanošću čitanja i kritičkog mišljenja te ženskom poviješću, svakodnevicom i ženskim autobiografskim tekstovima.
Zavirite u galeriju!
Dosad održani susreti i knjige o kojima smo raspravljale:
2018.
23. travnja Marija Ott Franolić,
Dnevnik ustremljen nedostižnom
14. svibnja Slavenka Drakulić,
Mileva Einstein: teorija tuge
4. lipnja Virginia Woolf,
Vlastita soba
3. srpnja Rosa Montero:
Luđakinja u nama
15. listopada Divna Zečević:
Život kao voda hlapi
3. prosinca Margaret Atwood:
Sluškinjina priča, Naomi Alderman:
Moć
2019.
21. siječnja Julie Otsuka:
Buddha u potkrovlju
15. travnja Gošća: Monika Herceg, razgovaramo o njezinu rukopisu još neobjavljenih „ženskih“ pjesama (kasnije objavljenih u zbirci
Lovostaj.)
23. rujna Gabriela Babnik:
Sušno doba
25. studenog Isabelle Jarry:
Moje je ime nečujno
16. prosinca Lucia Berlin:
Priručnik za spremačice, Gošća: prevoditeljica Vjera Balen-Heidl
2020.
18. veljače Mary McCarthy:
Grupa, Gošća: prevoditeljica Vjera Balen-Heidl
4. studenog Tea Tulić:
Kosa posvuda
2021.
14. travnja Elif Shafak:
Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela
15. lipnja Slavenka Drakulić:
Smrtni grijesi feminizma: ogledi o mudologiji
12. listopada Nora Verde:
Moja dota
Programi koji se provode u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića temeljeni su na uvjerenju da čitanje kvalitetnih književnih tekstova može i treba rezultirati jačanjem čitateljskih kompetencija, razvijanjem pismenosti, obogaćivanjem vokabulara, sposobnošću bolje artikulacije vlastitih stavova i stvaranjem kritičkog promišljanja ne samo o tekstovima koji se čitaju nego i o društvu u kojem živimo. Korisnike se potiče da uoče univerzalnost i svevremenost književnosti te povežu i usporede književne tekstove sa svojim pojedinačnim životnim iskustvima.
Lijepa književnost nije sama sebi svrha, a nije ni tek predmet bavljenja književnih teoretičara. Ona je neiscrpan izvor spoznaja o temeljnim pitanjima koja muče suvremenog čovjeka i riznica mogućih odgovora.
