1999. godine u Knjižnici Novi Zagreb osmislili smo
projekt izložbi dokumentacijske građe informativnog karaktera pod naslovom
"HRVATSKI OTOCI". Zamisao je da se vizualno atraktivnim, a u informativnom smislu relevantnim izložbama u prostoru knjižnice predstave hrvatski otoci u svojim jedinstvenim zanimljivostima.
"Biserje hrvatskoga Jadrana" predstavljamo kao naročitu geografsku, povijesnu, etnografsku, kulturološku i ine vrsti posebnost, odgovarajući izložbama na pitanja gdje to i kako žive otočani, u kakve su tradicije ukorijenjeni, koji su im gospodarski uvjeti života, kako provode slobodno vrijeme, kako i u kojim područjima interesa izražavaju svoje stvaralačke i/ili umjetničke potencijale i brojna druga pitanja, kako bismo "kontinentalcima" približili život otočana.
Projekt je otvoren za suradnju s pojedincima, udrugama i ustanovama.
Izložbama smo predstavili otoke:
Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag, Dugi otok, Iž, Ugljan, Rava, Olib, Murter, Pašman, Silba, Unije, Susak, Zlarin, Žirje, Kaprije, Prvić, Krapanj
2012. godine predstavili smo otok
Murter - zanimljivosti i prirodne, povijesne, etnografske posebnosti i vrijednosti. Zahvaljujemo na suradnji gđi. Mandi Turčinov Ježina, voditeljici Narodne knjižnice i čitaonice Murter, gosp. Šimi Ježini, direktoru TZ Murter, gosp. Ivanu Turčinovu i gosp. Marku Mudronji Rebcu koji su nam pomogli u realizaciji ove izložbe.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/otok-murter/20364
2013. godine predstavili smo otok
Pašman izložbom fotografija i dokumentacijske građe. Jedinstvene zanimljivosti ovog otoka u zadarskom arhipelagu - geografske, povijesne, etnografske i druge, pokazuju gdje i kako žive stanovnici Pašmana...
Izložba je realizirana u suradnji sa Zavičajnim muzejom Biograd n/m.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-pasman/22431
2014. godine predstavljen je otok
Silba, zanimljiv zbog svoje pomorske tradicije i osobitog položaja u pomorsko-geografskom sustavu Jadrana od davnine, zbog svog prirodnog i kulturnog blaga, zbog činjenice da je jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu, da ima izuzetno bujnu vegetaciju po kojoj je i dobio ime (lat. silva = šuma), da je nastanjen od antičkih vremena, da su u podmorskim arheološkim istraživanjima nađene zanimljive stvari, da je Silba stoljećima bila naselje imućnih pučana, da su njezinu gospodarskom razvoju najviše pridonijele lokalne kapetanske i brodovlasničke obitelji čija se ekonomska moć odrazila na bogatoj umjetničkoj baštini otoka, da na otoku postoji samo jedno naselje, da ima šest izvanredno lijepih i zanimljivih, umjetničkim predmetima opremljenih crkvica i kapela (doduše, još uvijek nerestaurirano, a najstarija, crkvica sv. Marka datira iz 5. i 6. stoljeća), da su sačuvani ostaci kaštela iz 16. stoljeća koji je služio za obranu od gusara, da ima jedinstvenu šesterokutnu Toretu, toranj vidikovac koji je jedan pomorac sagradio kao znamen svoje ljubavi prema djevojci koja ga (ni)je čekala...
Izložba je ostvarena u suradnji s Društvom za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-silba/24684
2015. našom
14. izložbom u nizu, predstavljamo otok
Unije, osim Brijuna, najzapadnijem hrvatskom jadranskom otoku, kojemu je život oduvijek isprepleten vezama s obližnjim Lošinjem. Pokriven je naslagama pijeska, ima šljunkovite plaže, sletno-uzletnu stazu za male avione, (srećom!) nije pretjerano razvikan u turističkoj ponudi masovnog turizma, zbog čega ga vole umjetnici...
U realizaciji izložbe entuzijazmom, prijateljskom podrškom, savjetima i materijalom iz vlastitih albuma i zbirki pomogli su nam: gđa Margita Nikolić, gđa Milena Zrnić, te gg. Roberto Nikolić, Dean Miculinić, Dušan Gačić, Gordan Topić, Grant Karcich (Kanada), Anton Angelich (USA), te webmasteri mrežne stranice
www.otok-unije.com. Najsrdačnije im zahvaljujemo!
Uz zatvaranje izložbe "Otok Unije" predavanje pod naslovom "Mali otok Unije : priča o održivosti i nepozvanim iskrcavanjima" održao je prof. dr. Nenad Starc, emeritus.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-unije/27076
U ljeto
2016. godine naša
15. izložba bila je posvećena
Susku, pučinskom otočiću zapadno od Lošinja, važnoj zapadnoj točki arhipelaga na vanjskom plovnom putu od Istre prema srednjoj Dalmaciji, kojega su stari zemljovidi smještali u skupinu tzv. manjih Apsirtida. To je otok pijeska, trstike i vinograda, nepravilna oblika i slabije razvedenosti, svojevrstan prirodni fenomen i malo čudo prirode kojemu je temeljna vapnenasta podloga prekrivena debelim naslagama sitnog pijeska eolskog podrijetla, ali se još uvijek ne zna sa sigurnošću kako je nastao...
Povodom zatvaranja izložbe "Otok Susak" predavanje pod naslovom "Priča o otoku Susku" održao je dr. sc. Nenad Starc, emeritus.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-susak/32341
2017. godine, našom
16. izložbom predstavili smo
Zlarin, otok šibenskog arhipelaga koji zajedno s otocima Prvić, Kaprije i Žirje pripada skupini tzv. Bučnih otoka (
Celadusae, kako ih je nazvao antički pisac Plinije) u povijesnim se dokumentima spominje prvi puta u 13. stoljeću. Odavno je prozvan "zlatnim otokom" (
insula auri) zbog idilične prirode, čistoće i mira. Jedino naselje na otoku nosi isto ime, a jedno je od najstarijih turističkih mjesta na šibenskom području. Među jadranskim otocima poznat je po koraljima i koraljarstvu koje se na njemu razvilo. Zlarin je i rodni otok velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-zlarin/38745
2018. godine,
17. izložbom predstavili smo otok
Žirje, najudaljeniji stalno nastanjeni otok u vanjskom nizu šibenskog arhipelaga, na križištu važnih pomorskih putova. Od Šibenika je udaljen 12 nautičkih milja u smjeru JZ. Niz je tema koje ga definiraju. Prirodne danosti poput reljefa i smještaja u prostoru određuju načine privređivanja. Središnje plodno Polje na kojemu su se uzgajale uobičajene mediteranske kulture bilo je osnova poljodjelstva. Kao voćarska posebnost, na otoku se udomaćila zelena šljiva. Zahvaljujući povoljnim okolnostima uzgoja stekla je status gotovo samorodne sorte –
žirajske zelene slive.
Suhozidi koje su otočani gradili i radi posjedovnih razgraničenja zemljišta različite namjene (obradiva i pašnjačka) i radi zaštite tla od erozije, na lokalitetu
Samograd dobilo je formu
bunja (suhozidnih kućica za smještaj alata, kao sklonište za ljude za nevremena ili kao stanište za stoku). Samograd je danas vrednovan kao kulturna baština, te je
kulturno dobro Samograd upisan u
Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. More je bogato ribom, te je Žirje od davnina bilo, uz Vis i Lastovo, jedno od triju središta lova srdele u Dalmaciji, koje je prvenstvo zadržalo sve do Prvog svjetskog rata. Na Žirju se od davnina proizvodilo vapno (jedna uvala podsjeća na to svojim imenom –
Japlenišće).
Također, već od početka 15. stoljeća Žirajci su se bavili i vađenjem koralja koje su prodavali Sicilijancima i Dubrovčanima sve do konca 18. stoljeća. Obala otoka razvedena je i ima veliki broj većih i manjih uvala koje su služile kao sigurna zakloništa za brodove. Osobitost geostrateškog položaja otoka uočena je još u antičko doba, o čemu svjedoče kasnoantičke utvrde iz VI. stoljeća (
Gradina iznad uvale Stupica, u narodu znana i kao „
Teutine zidine“). Morsko uporište koje je bilo u službi povijesnog nadzora plovidbe i u najnovije doba je potvrdilo svoju važnost : na samom početku Domovinskog rata, sredinom rujna 1991. preuzimanjem bitnice obalnog topništva i prihvaćanjem bitke za Šibenik, Žirje je obranilo grad Šibenik i Hrvatsku.
U realizaciji izložbe savjetima, prijedlogom tema i ustupanjem dijela materijala pomogao nam je
dr. sc. Jadran Kale, na čemu najsrdačnije zahvaljujemo.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-17-otok-zirje/45188
18. izložba u projektu realizirana je
2019. godine, a predstavila je još jedan otok šibenskog arhipelaga,
otok Kaprije. Smješten je na središnjem dijelu šibenskog arhipelaga, oko 15 km JZ od Šibenika, površine 7,11 km2 i ukupne duljine obale 25,211 km, kojoj je indeks razvedenosti 2,56. Jedino naselje na otoku također nosi naziv Kaprije, a okružuju ga brežuljci od kojih je najviši Velika glavica (129 m). Od susjednih otoka dijele ga morski prolazi i kanali, kao i akvatorij Murterskog mora. Sjeveroistočnije nalaze se Prvić, Tijat i Zmajan (Orut) s manjim otočićima, od kojih ga dijeli Kaprijski kanal, dok je jugozapadnije smješten otok Žirje s pripadajućim otočićima od kojih ga dijeli Žirajski/Žirjanski kanal.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-kaprije/53422
19. izložba u projektu realizirana je
2020. godine, a posvećena je Prviću.
Otok Prvić se nalazi u šibenskom arhipelagu gdje je jedan od pet naseljenih otoka. Smjestio se odmah ispred šibenskog kanala sv. Ante, u neposrednoj blizini Šibenika i Vodica, a Jadrolinijina pruga kojom je povezan s kopnom također prometuje između ova dva grada. Na otoku se nalaze dva naselja: Prvić Luka i Prvić Šepurine (otočani kažu u jednini, Šepurina). Prvić je otok bez automobila, Faustov otok (Fausta Vrančića, jednog od nekoliko znamenitih ljudi povezanih s ovim mjestom), udaljen je od kopna svega 900 metara. Ugodan za život ljudi, naseljen je od davnina. U prošlosti se lokalno stanovništvo najviše bavilo uzgojem mediteranskih kultura i stočarstvom, trgovinom, pomorstvom te, naravno, ribarstvom, a što je manje poznato, i spužvarstvom i koraljarstvom, u čemu su kasnije stjecajem okolnosti primat odnijeli obližnji otoci Krapanj i Zlarin. Danas se Prvić okreće obiteljskom, nautičkom i kulturnom turizmu. Kulturni turizam snažno podupire 2012. godine utemeljen
Memorijalni centar "Faust Vrančić" gdje u moderno koncipiranom postavu posjetitelji mogu saznati sve o
Faustu Vrančiću, jednom od najistaknutijih ranonovovjekovnih intelektualaca, leksikografu, inženjeru, filozofu i izumitelju kojega ponekad nazivaju i "hrvatski Leonardo da Vinci".
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-prvic/56254
2021. godine
20. izložbu u nizu posvetili smo
otoku Krapnju, malenome otoku šibenskog arhipelaga. Zbog nedostatka vode i obradivih površina, stanovništvo se odavno okrenulo moru i egzistenciju pronašlo u lovu na spužve i njihovoj preradi. Osim po spužvama, poznat je Krapanj i kao najniži otok, s prosječnom nadmorskom visinom od samo 1,5 metara te kao najmanji naseljeni otok na cijelom Sredozemlju. Građen od vapnenaca, koji se pružaju u dinarskom smjeru; pretežno je obrastao grmljem i travom, osim sjevernog dijela, koji je pošumljen. Na istočnoj obali Krapnja nalazi se istoimeno selo, jedino naselje na otoku. Od kopna ga dijeli tek tristotinjak metara.
Krapanj je u srednjem vijeku bio posjed šibenskog Kaptola, a od 1446. godine u posjedu je franjevaca koji su koji su u 16. st. na sjeverozapadnom dijelu otoka podigli crkvu i samostan sv. Križa, u čijoj su se biblioteci do danas sačuvale 23 vrijedne inkunabule.
Samostan je nadograđivan 1626. godine, ima renesansni klaustar. Franjevačka crkva u Krapnju djelo je domaćih majstora a dovršena je 1523. godine. U njoj je slika „Krapanjske Gospe“, rad nepoznatog slikara iz 15. stoljeća. U refektoriju samostana nalazi se velika slika „Posljednja večera“, rad talijanskog slikara Francesca da Santacroce. Tu je i muzej jadranske flore i faune sa zbirkom amfora.
https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/hrvatski-otoci-otok-krapanj/58390
Zamisao i realizacija izložbi projekta Hrvatski otoci: Milena Ajduković, prof.
Od 2015. prikupljamo građu za novoosnovanu posebnu knjižničnu zbirku "HRVATSKI OTOCI", te srdačno pozivamo sve da nam u tome pomognu!
