.jpg) |
O kustoskoj koncepciji izložbe Mladena Stilinovića “Zato što sam mogao”, odabranim radovima, njihovom značenju u trenutku nastanka, ali i njihovoj aktualnosti danas, kao i o specifičnostima izlaganja u knjižnično-galerijskom (među)prostoru te ideji otvaranja Stilinovićevih radova i uspostavljanju komunikacije s djecom kao publikom, govori kustosica izložbe Branka Stipančić. |
 |
O izložbi „Bestijarij elektoentiteta: igra i lucidnost“ govori kustosica kolektiva Radiona.org Deborah Hustić. Programski jezici, protokoli, različite pojave i entiteti u fokusu su izložbe koja donosi izbor radova nastalih u okviru širokog djelovanja kolektiva. Simbioza društveno humanističkog pristupa s tehnologijom, haker kulturom, maker kulturom, inovacijama u osnovi je njihovog djelovanja, kao i pitanja autorstva i suautorstva kroz zajedničko djelovanje umjetnika, dizajnera, inženjera, elektroničara i DIY entuzijasta. |
.jpg) |
O „Djevojaštvu“ kao interdisciplinarnom knjižničarsko-umjetničkom projektu koji kroz čitanje i čitateljske grupe te vizualnu umjetnost proučava djevojačku kulturu i svakodnevicu te o izložbi „O curama , za cure, s curama“ koja kroz različite medije i umjetničke formate tematizira djevojačke svjetove govore vizualna umjetnica Sanja Bistričić Srića i kustosica Petra Dolanjski Harni. |
 |
Polazište instalacije-arhiva su odbačeni predmeti svakodnevne uporabe oblikovani u nove skulpturalne formacije. Izloženi kao fotografska serija u prozorskim izlozima, izranjaju ispred svijetle dekonotirane površine nalikujući kataloškim fotografijama predmeta komercijalne uporabe, makar ništa od toga, u stvari, nisu. Zajedno čine bazu iz koje nastaju autorski tekstovi predstavljeni kao DIY samizdati. Treći dio rada čine polovni predmeti-objekti kojima je pridružena cijena iskazana nerealnim iznosima, a valuta izražena sustavom simbola. Rad tematizira pomak s promatranja estetizirane forme na odnos promatračkog ja spram promatranog predmeta, iskliznuće iz dominantnih tržišnih i ekonomskih konstrukcija i refleksiju vlastite autorske pozicije. O radu govori umjetnik Vito Trbuljak. |
 |
O izložbi posvećenoj novom čitanju slikovničkog opusa književnika Želimira Hercigonje, govori autorica izložbe Anda Bukvić Pažin.
"Bajke pokrivaju cjelinu svijeta i ljudskih odnosa, ali svode ih na formule. Funkcioniraju stoga na nekoj općenitoj, na osnovne pojmove svedenoj ravni. Želimir Hercigonja pisao je priče koje slijede mnoge motive i većinu obrazaca klasičnih bajki, ali u njima se nazire i osjeća nešto što su kritičari nazvali „postmodernističkim pukotinama“: linije duž kojih prosijava ono današnje i svakodnevno. To su mjesta koja sam pokušala izvući na svjetlo - odnosno na prozore - u ilustraciji i u tekstu. Čitajući stalno iznova, kombinirajući tekst sa slikom, i puštajući čak i podsvijest da radi kad više nisam znala što istaknuti, osvijetliti, uvijek sam se na kraju vraćala na suptilnosti, male osobne stvarnosti bez kojih se ne kreće ni na jedno putovanje."
(iz predgovora izložbi, Anda Bukvić Pažin) |
 |
O umjetničkoj knjizi "Knjiga kao igra" govori njezin autor Hrvoje Đukez. "Na razini knjige putovanje od slučajne apstrakcije, preko njezine slikarske interpretacije do konkretnog, ali ironijski intonirana teksta, naglašeno je prijedlogom njezina čitanja. Naime, sklopljenu se knjigu može listati beskonačno, iako ima početak, nakon završetka, kontinuirano nas okretanje stranica ponovo dovodi na početak. Beskonačna knjiga, zahvaljujući čvrstim plastičnim stranicama, raširena u otvorenu ili zatvorenu harmoniku, postaje objekt oko kojeg obilazimo također gubeći iz vida početak i kraj. Nastala sinergijom tehnologije i analogije, slučajnošću plastične metamorfoze, slobodnim potezom slikara i vezanom metrikom pisca, knjiga se ne suprotstavlja neumitnom civilizacijskom procesu, ali ne reklamira ni kohabitaciju s umjetnim čovjekovim neprijateljem, nego se očituje kao prijedlog obračuna s posljedicama." (iz teksta Borisa Greinera)
|
